Zločin nad Srbima počinjen 7. februara 1942. godine u selima Drakulić, Šargovac, Motike i rudniku Rakovac kod Banje Luke, u kojem je za samo nekoliko časova ubijeno najmanje 2.315 ljudi (imenom i prezimenom identifikovano od njih  ukupno oko 2.370) najveći je pojedinačni zločin počinjen tokom Genocida nad Srbima u NDH, u jednom danu. Izuzetak tome, zaključili su istoričari, mogu biti jedino sistemi velikih logora smrti  Gospić – Jadovno-Pag i Jasenovac.

Iako broj žrtava ne smije biti osnovna karakteristika posmatranja, on nam u ovom slučaju odaje namjeru počinioca da brutalno zatre Srbe na prostoru cijele države.  To je posebno bilo izraženo na prostoru Banje Luke, kojoj je bilo namijenjeno da bude svojevrsna prestonica NDH. U takvom naumu, cilj je predstavljala zajednica Srba ovih banjolučkih sela, u kojima su živjeli seljaci spremni da budu lojalni bilo kojoj normalnoj državi. U stvaranju i funkcionisanju države zasnovane na „hrvatskom državnom i povjesnom pravu“, meta je bilo i 551 dijete srpske nacionalnosti, koja su, kao i druge žrtve u ovom zločinu, uglavnom hladnim oružjem, ustaše ubile za samo nekoliko časova.

Zločin u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac brižljivo je i detaljno planiran, iako bi se, sudeći po njegovoj brutalnosti, moglo pomisliti drugačije. Takođe, u njemu su učestvovale, kako lokalne strukture NDH, domaće hrvatsko stanovništvo, tako i elitna jedinica Poglavnikova tjelesna bojna, koju su sačinjavali uglavnom pripadnici iz zapadne Hercegovine, a koja je poslata iz Zagreba specijalno za izvršenje ovog zločina.

Istoričari su istražili ključnu ulogu Viktora Gutića i Miroslava Filipovića Majstorovića – fra Tomislava iz samostana na Petrićevcu u ovom bestijalnom zločinu. Majstorović je postao simbol uloge Rimokatoličke crkve u NDH, ali, i nažalost, značajnog dijela njenih predstavnika, koji su pružali otvorenu podršku zločinima, neki su u njima i učestvovali, dok su se pojedini dešavali uz prećutnu saglasnost katoličkog sveštenstva.

Da bismo pokušali razumjeti ono što se dogodilo tokom Genocida nad Srbima u NDH potreban nam je odgovoran odnos čitavog društva prema prošlosti. Iako je još ranije izašla značajna knjiga Lazara Lukajića „Ustaše i fratri kolju“, a temom ovog zločina bavili i publicisti poput Jovana Babića i Tihomira Levajca srpska istoriografija je tek prije dvije godine dobila studiju profesionalnih istoričara, kojom se pregledno prikazuju struktura, karakteristike i učesnici pomenutog zločina. Knjiga „Hrvatski zločin nad Srbima u rudniku Rakovac i selima Drakulić, Šargovac i motike kod Banje Luke 7. februara 1942. godine“, autora prof. dr Gorana Latinovića  i dr Nikole Ožegovića, jedan je od dijelova mozaika našeg poznavanja teških vremena NDH koji nam je nedostajao kao društvu u cjelini.

Tek na osnovu istraživanja bez mržnje i pristrasnosti, što je jedan od osnovnih postulata istorije kao discipline, možemo izvlačiti pouke. Ova knjiga se bavi memorijalizacijom, načinom razumijevanja ovog zločina, ali i njegovim kontinuiranim zanemarivanjem i poricanjem, odnosno negiranjem.

Na Srbima je ostao zavjet i obaveza da se ovakva mjesta zločina dostojno obilježe u okviru toponima liturgijskog pamćenja Srpske pravoslavne crkve, narodnog pamćenja, ali i u okviru odgovorne politike pamćenja sistema.

Nove generacije treba naučiti da iz zločina nad našim precima treba izvući pouku o značaju života, ali i postojanju konkretne opasnosti koja se nadvije nad srpskim narodom u kriznim vremenima samo zbog njegove nacionalne ili vjerske pripadnosti. Značaj Republike Srpske jeste upravo u tome da bude siguran okvir za postojanje našeg naroda, ali drugih naroda koji u njoj žive, da nam se zlo ne bi ponovilo. Ona treba da bude i čuvar pamćenja na isntitucionalnom nivou.

Naše je da pošaljemo univerzalnu poruku da nijedan narod ne smije da bude ugrožen, da nijedno dijete ne smije da bude povrijeđeno zbog svoje vjere, tradicije, kulture i identiteta. U tom smislu Drakulić, Šargovac i Motike su opomena Srbima, ali i čitavom čovječanstvu.

Msr Predrag Lozo

Viši stručni saradnik za memorijalizaciju,

kulturu i politike pamćenja

Republički centar možete pratiti na našoj Fejsbuk i Instagram stranici i Tviter nalogu.