Vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Viktor Nuždić ocenio je čistom provokacijom to što je nedavno hrvatski predsjednik Zoran Milanović u Derventi odlikovao zloglasnu brigadu HVO. Jer, upravo su u Derventi i Brodu pričinjeni zvjerski zločini nad Srbima, dok je hrvatska vojska otvarala logore za njih.

Ovako, u intervjuu za „Novosti“, govori Nuždić i podsjeća da su Srbi u tim logorima mučeni i ubijani.

– Milanović treba da se pokloni žrtvama, ali srpskim i obiđe grobove koji su „bojovnici“ ostavili iza sebe ne samo u Brodu i Derventi – istakao je Nuždić.

Vjerujete li da će porodice srpskih žrtava ikada dočekati pravdu?

– Odugovlačenje procesa u kojima se sudi počiniocima zločina nad Srbima jedan je od načina da se obesmisle zločini ali i da se jednostavno pusti vremenu da učini svoje. Ako uzmemo u obzir samo prvi masovni zločin u proteklom ratu u BiH, a riječ je o zločinu u Sijekovcu, potpuno je jasno kakav je odnos djelioca pravde prema srpskim civilnim žrtvama! Umiru svjedoci, kao i počinioci zločina. Zbog toga je i strategija rada na predmetima ratnih zločina doživjela fijasko, sve se radi da se održi teza o Srbima kao jedinim krivcima za sva zla u proteklom ratu.

Koliko posmrtnih ostataka Srba je pronađeno od osnivanja Instituta za nestala lica BiH?

– Neposredno nakon formiranja Instituta za nestala lica (INL)BiH, traženje posmrtnih ostataka Srba skrajnuto je u drugi plan. INL je od svog osnivanja do danas riješio 58 slučajeva sa spiska nestalih iz Srpske. Međutim, ni svi ti slučajevi nisu rezultat rada INL, jer je određen broj riješen prije formiranja INL. Još se traga za posmrtnim ostacima 1.646 ljudi.

Prema vašem mišljenju, da li će Mahmuljin biti izručen na izdržavanje zatvorske kazne?

– Šta god da se desi sa Mahmuljinom, a vjerujte da je teško prognozirati da li će ikada on biti izručen BiH, ono što s pravom mogu reći da je na djelu izrugivanje pravdi, pogotovo kada se ima u vidu kako su stradali srpski civili i zarobljeni pripadnici Vojske RS na Ozrenu. Svjedočenja su stravična, i ne možete da ne budete razočarani što već odavno, zajedno s Mahmuljinom, iza rešetaka nisu i mnogi drugi koji su za te zločine odgovorni.

Komandant Petog korpusa takozvane Armije BiH Atif Dudakovića i još šesnaestorica pripadnika tog korpusa počinili su stravične zločine nad srpskim civilima i zarobljenim pripadnicima VRS na području Krajine, ipak porodice žrtava koje su izgubile vjeru u pravosudne organe.

– Već sam napomenuo da umiru i svjedoci, kao i počinioci zločina, a da je u konkretnom slučaju već preminuo jedan optuženik. Bez obzira na sve teškoće, opstrukcije, neuvažavanje činjenica i argumenata, nećemo odustati od vjere u neke pozitivne išode, odnosno osuđujuće presude za visokorangirane komandante takozvane Armije BiH, kao i neposredne izvršioce zločina. Iako to neće biti na onaj način na koji priželjkujemo, a to je da se konačno stane u kraj stereotipima o ratu u BiH, postoji nada da će jedan broj postupajućih tužilaca, koji su i do sada pokazali da profesionalno rade svoj posao, „na čistac“ iznijeti barem dijelić istine o stradanju Srba. Samim tim i omogućiti da se počinioci strašnih zločina nad Srbima adekvatno kazne. Opet kažem, ovim tempom i na ovaj način to neće biti moguće u mjeri koju zaslužuju ne samo porodice ubijenih, nego i preživjeli koji su kroz logore pod kontrolom Bošnjaka i Hrvata prošli pravu golgotu.

Ukoliko uzmemo u obzir da optuženi za ratne zločine nad Srbima za svoje „ubilačke pohode“ bivaju nagrađeni slobodom, kao što je to slučaj sa Draganom Vikićem i Naserom Orićem, dok Srbi izdržavaju zatvorsku kaznu, možemo li reći da je ovo nastavak falsifikovanja istorije?

– S obzirom na to da je u svjetsku javnost odaslata slika o Srbima kao „lošim momcima“, i da se svojski radilo na ovakvoj propagandi uz pomoć pojedinaca iz međunarodne zajednice i medija naklonjenih Bošnjacima i Hrvatima, kao i Haškog tribunala, možemo s pravom reći da se i presude koriste kako bi se pisala istorija sa iskrivljenim činjenicama. Pokušavamo odgovoriti na pokušaje falsifikovanja na način da sva istraživanja, kako vlastita tako i drugih autora, te sudionika određenih događaja u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, publikujemo i promovišemo. Nadalje, u nekoliko navrata smo organizovali i „Dane sjećanja“ u okviru kojih smo, nizom prigodnih događaja, ukazivali na značaj kulture pamćenja. Bili smo u prilici da pomognemo u snimanju dokumentarnih filmova o događajima i zločinima nad Srbima u proteklom ratu, a nije izostala ni saradnja sa brojnim institucijama u Srbiji. Pojedina izdanja, poput monografije o ženama žrtvama rata, promovisana je i izvan granica regiona.

Da li će istina o zločinima nad Srbima ostati zavijena u sarajevski mrak?

– Masovno smo stradali u Prvom i Drugom svjetskom ratu, doživjeli genocid u NDH, a nije nas zaobišao ni pogrom u ovom posljednjem. Samo iz zapadnokrajiških opština je sa vekovnih ognjišta protjerano 120.000 ljudi, a u leto i jesen 1995. godine počinjeni su strašni zločini nad ljudima sa tog područja. Očekujemo da ih stigne pravda.

S kojim ciljem i namjerom je objavljen “Atlas zločina“, te da li je u planu objavljivanje nastavka “Atlasa”?

– „Atlas zločina nad Srbima tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata“ jedan je od odgovora na ignorisanje srpskih žrtava. Samo u prvom dijelu, koji se odnosi na 1992. godinu, svi koji to žele mogu vidjeti da, uprkos nastojanjima da se falsifikuju činjenice i ignorišu krivične prijave MUP-a Srpske o počinjenim ratnim zločinima, ima mnogo posla za pravosuđe u BiH!

U narednom periodu bavićemo se i drugim ratnim godinama. Nažalost, imamo materijala i istrajaćemo na tome da se, barem na ovaj način, odužimo našim žrtvama. Moram reći da je svaka dosadašnja promocija Atlasa naišla na odobravanje, prije svega, porodica žrtava, jer je mnogima od njih ovo jedina satisfakcija za dugogodišnju nepravdu i bol koja nikada neće proći.

Srbi iz Sarajeva su bili izloženi najstrašnijim torturama.

– U 214 mesta zatočenja na području ovog grada, a logor „Silos“ u Tarčinu je zatvoren 27. januara 1996. godine! Zvjerska ubistva na najveće hrišćanske praznike dovoljno govore u prilog tvrdnji da se Srbima na teret ne može staviti „zločinački žig“. To, naprosto, ne odgovara istini.