Na suđenju optuženima u predmetu „Đuro Matuzović i drugi“ za progon srpskog stanovništva ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama počinjenim u Orašju, svjedok Ištvan Mihalik rekao je da su komandne strukture iz Hrvatske bile nadređene i iznad optuženog Matuzovića.

Mihalik je naglasio da je u septembru 1992. godine, kao vojno lice iz Osijeka u Hrvatskoj, upućen u Posavinu, gdje je bio operativac na isturenom komandnom mjestu.

On je naveo da je komandant isturenog komandnog mjesta bio Franjo Čebić i da je postupao po njegovim usmenim naredbama, jer se, kako je naveo, zbog dinamike ratovanja u to vrijeme nisu izdavale pisane naredbe.

– Papir nije značio ništa jer se moralo prilagođavati situaciji – rekao je Mihalik, prenosi Birn.

On je naveo da je komandant brigade primao naređenja od isturenog komandnog mjesta, koje je bilo formirano u maju.

Mihalik je naveo da je u komandnoj hijerarhiji iznad isturenog komandnog mjesta bila Operativna grupa Istočna Posavina na čelu sa Vinkom Štefanekom, a da je u junu formirano Slavonsko ratište pod komandom Petra Stipetića, kao nadređenog svim jedinicama.

Za Đuru Matuzovića, komandanta 106. brigade HVO-a, Mihalik je rekao da je bio operativac.

Svjedok je naveo da je Vojna policija, na čijem je čelu bio Pero Vincentić, već bila formirana kada je on došao.

Prema njegovim riječima, Vojna policija je podnosila izvještaje isturenom komandnom mjestu, a dobijala ih je i Bezbjednosno-informativna služba iz Operativne grupe.

Mihalik je naveo da mu je poznato da su u školi u Donjoj Mahali bili zatvoreni srpski civili i vojnici, što je, kako tvrdi, bilo „dobro zbog njihove bezbjednosti“.

– Imali su šanse da prežive. Dolazila je vojska i iz Hrvatske u to ludo vrijeme – rekao je Mihalik.

On je ispričao da je morao dobiti dozvolu od Čebića kada je išao da posjeti prijatelja koji je bio zatvoren u školi, kojem je nosio je cigarete i druge potrepštine.

Mihalik je naveo da je Vojnoj policiji bio nadređen komandant Slavonskog ratišta.

Odgovarajući na pitanja tužioca Milanka Kajganića, svjedok je rekao da su u isturenom komandnom mjestu bili samo on i Čebić.

Kajganića je interesovalo kako su njih dvojica uspjela komandovati svim jedinicama, na šta je svjedok rekao da su bile samo 104. i 106. brigada, kao i Vojna policija.

On je dodao da su kasnije stizale druge brigade, ali da nisu imale dovoljno ljudstva i sredstava.

Svjedok je rekao da se nisu krili od međunarodnih snaga kad su dolazili iz Hrvatske.

– Čista komanda kao suza. Ja sam poslat iz Zbornog područja Osijek – rekao je Mihalik.

On se nije saglasio s tužiocem da je Vojna policija bila odgovorna 106. brigadi.

Mihalik je rekao da mu nije poznato da su zatvoreni civili vođeni na kopanje rovova, gdje su ginuli.

S Matuzovićem su optuženi Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama počinjenim u Orašju.

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a, te vojne i civilne policije u Orašju.

Suđenje će biti nastavljeno u septembru.