Obilježavanje 25 godina od egzodusa 15.000 Srba iz zapadne Slavonije u zločinačkoj hrvatskoj vojno-policijskoj akciji „Bljesak“ počelo je danas u Gradišci bez prisustva građana zbog vanrednog stanja izazvanog epidemijom virusa korona i zabrane masovnog okupljanja.

U rijeku Savu kod mosta u Gradišci spušteni su vijenci u znak sjećanja na sve ubijene i prognane Srbe iz zapadne Slavonije tokom hrvatske vojno-policijske akcije „Bljesak“ 1995. godine.

Vijence u rijeku Savu spustili su predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Duško Milunović, gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić, te predstavnici Srba izbjeglih iz zapadne Slavonije.

Prethodno su položeni vijenci na spomen-ploču srpskim žrtvama iz zapadne Slavonije, a održan je i pomen stradalim Srbima u hrvatskoj akciji „Bljesak“.

Srbi su najveći stradalnici prošlog vijeka, a akcija Hrvatske vojske „Bljesak“nikada ne smije biti zaboravljena.

Istakao je to srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik danas u Gradišci na obilježavanju 25 godina na obilježavanju 25 godina od egzodusa 15.000 Srba iz zapadne Slavonije u hrvatskoj vojno–policijskoj akciji „Bljesak“ koje se danas održava u Gradišci.

Naglasio je da ne smije biti zaboravljen srpski narod koji je protjeran iz zapadne Slavonije, ističući da su Srbi slobodni i može biti spriječeno njihovo stradanje samo na prostoru gdje imaju državu.

– Srpsko-hrvatski odnosi su veoma teški, što pokazuje činjenica da deset kilometara od Gradiške Hrvatska obilježava pobjedu, a mi ovdje organizujemo komemoraciju – rekao je Dodik.  Naglasio je da teška istorija dva naroda ne može biti zaboravljena.

– Geneza stradanja Srba na prostorima Hrvatske je od davnina, još kada je formirana Vojna krajina koja je trebala da brani Evropu i njene vrijednosti – podsjetio je Dodik.

Podvukao je da ne smije biti zaboravljeno da su Srbi prilikom napuštanja vjekovnih ognjišta iz zapadne Slavonije bombardovani.

– Uprkos svemu, ne dolazimo ovdje da se zavjetujemo na osvetu, već želimo da se prisjetimo stradalih i posvetimo miru – kaže Dodik.

On je ponovio da Republika Srpska uvažava svakog ko nju uvažava.

– Vjerujem u našu državu Republiku Srpsku, a njena moć su institucije koje su jedinstvene u odbrani osnovnih nacionalnih vrijednosti – istakao je Dodik.

Dodik kaže da se Srbi obilježavajući važne datume, zavjetuju da će braniti slobodu i državu Republiku Srpsku, jednako kao što se brani Srbija.

– Koncepti koji su nametnuti u BiH su najčešće antisrpski. Srbi su u BiH, braneći slobodu i ognjišta, željeli da imaju posebnu državu. Nažalost, od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma su nam oduzimali vrijednosti predviđene ovim sporazumom, što je zaustavljeno – rekao je Dodik.

On je napomenuo da predstavnici vlasti Republike Srpske nisu od onih koji će prihvatiti bilo kakve ponude i integracije kojima bi bila umanjena autonomija i državnost Republike.

Dodik je ponovio da su visoki predstavnici degradirali Republiku Srpsku i da je OHR neprijateljska organizacija Srpske i Srba.

-Ovo okupljanje treba da nas ojača, ali i podsjeti da možemo vjerovati samo sebi, što znači Republici Srpskoj – poručio je Dodik.

Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović naglasila je da je zajedništvo srpskog naroda obaveza, kao i pokazivanje poštovanja prema žrtvama kako slična stradanja ne bi bila ponovljena.

Ona je naglasila da je obilježavanje važnih datuma u istoriji i pokazivanje poštovanja prema žrtvama i stradanju srpskog naroda obaveza vlasti u Srpskoj i Srbiji i onih koji su primili veliki broj ljudi koji su napuštali svoje prostore u Hrvatskoj.

– Obilježavajući te datume zajedno sa tim ljudima pokazujemo da smo otvoreni za njih i da smo svi jedna zajednica koja treba da vodi računa da se tako nešto više ne desi – naglasila je Cvijanovićeva.

Izrazila je zahvalnost svima koji su pokazali dobro lice i prije 25 godina primili ljude koji su tada napustili zapadnu Slavoniju.

-Naše današnje okupljanje u vanrednim okolnostima dokaz je da smo i dalje zajedno – istakla je Cvijanovićeva.

Predsjednica Srpske je naglasila da Srbi, nažalost, imaju previše tužnih datuma iz bliže i dalje istorije, među kojima je i 1. maj, kada je više od 15.000 ljudi protjerano sa vjekovnih ognjišta iz zapadne Slavonije.

– Protjerani su bez igdje ičega, iz mjesta gdje su gradili život. Pokazatelj da od crnih stranica istorije postoje i one crnje je činjenica da su ljudi, koji su za samo tri dana na taj način napustili svoje kuće, bombardovani u kolonama. To pokazuje sumrak civilizacije – rekla je Cvijanovićeva.

Cvijanovićeva je napomenula da ne postoji opravdanje ni u jednom ratu, niti u bilo kojem političkom procesu, za takvo ophođenje prema civilima koji napuštaju svoja područja.

– Naša obaveza je da se držimo zajedno, da razumijemo procese u kojima živimo i snagu kako se jedan narod brani, a to je zajedništvo, i da imamo u vidu šta su to glavni ciljevi, politička opredjeljenja i vrijednosti jednog naroda – poručila je Cvijanovićeva.

Obilježavanje, koje se održava  bez prisustva građana zbog vanrednog stanja izazvanog epidemijom virusa korona i zabrane masovnog okupljanja, počelo je parastosom za ubijene Srbe, a prisustvuju mu, pored Dodika i Cvijanovićeve, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Duško Milunović, gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić te predstavnici Srba izbjeglih iz zapadne Slavonije.

Potom su položeni vijenci na spomen-ploču srpskim žrtvama iz zapadne Slavonije, a u rijeku Savu sa „mosta spasa“ u Gradišci spušteni su vijenci u znak sjećanja na sve ubijene i prognane Srbe iz zapadne Slavonije.

Adžić je napomenuo da je Gradiška prihvatila veliki broj tih ljudi za koje je most na Savi tada bio most slobode i spasa, te da žrtve stradale 1995. godine nikad neće biti zaboravljene.

– Gradiška je prihvatila kao svoje građane mnoge od njih koji su odlučili da ostanu da žive u ovom gradu. Više ne možemo govoriti da su to ljudi iz drugih krajeva, nego naši građani. Gradiška je pomogla tim ljudima da ponovo formiraju ognjišta i održe porodice na okupu – naglasio je Adžić.

On je istakao da je važno obilježiti datum egzodusa Srba iz zapadne Slavonije i sjetiti se 283 poginula Srbina.

– Ne možemo to da zaboravimo, ali Gradiška i Republika Srpska gledaju i dalje u ovaj most kao most koji treba da nas spaja na putu razvoja – poručio je Adžić.

On je istakao da Gradiška već ima saradnju sa okolnim gradovima u Hrvatskoj – Okučanima, Novom Gradiškom, Lipikom, Pakracom i Daruvarom, te da je spremna za nastavak kontakata u obostranom interesu.

Poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Milan Švraka rekao je da je obaveza pamtiti, obilježavati i prenositi na pokoljenja istinu o stradanju Srba u Hrvatskoj.

– Samo ako mi sačuvamo uspomenu da je naš narod živio na tom prostoru, istina o egzodusu i stradanju će se prenositi dalje – naglasio je Švraka, koji je danas zajedno sa odbornikom PDP-a u Skupštini grada Gradiška Radislavom Dončićem prisustvovao obilježavanju  u Gradišci.

Na današnji dan prije 25 godina oružane snage Hrvatske započele su akciju „Bljesak“  i sa područja zapadne Slavonije, koja se tada nalazila u sastavu Republike Srpske Krajine (RSK) i pod zaštitom UN, protjerali 15.000 Srba, a 283 je ubijeno ili nestalo, među kojima 56 žena i osmoro djece.

Prema podacima Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“ među ubijenim ili nestalim u akciji „Bljesak“ je 114 civila i 11 milicionera.

Protiv zapadnoslavonskih Srba, sa oko 15.000 žitelja i sa oko 4.000 vojnika, 1. maja 1995. godine krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Zaštitne snage UN, na vrijeme upozorene od strane hrvatskih generala, povukle su se na bezbjedna mjesta, prepuštajući svoje štićenike na milost i nemilost agresoru.

Narod zapadne Slavonije krenuo je u egzodus prema Srpskoj.

Na putu prema mostu spasa do rijeke Save, sustizale su ih avionske bombe, maljutke iz helikoptera, topovske granate i snajperski meci. Ranjenici su klani ili gaženi tenkovskim gusjenicama.

U toj akciji ubijene su i nestale 283 osobe, a među žrtvama je bilo 56 žena, osam osoba do 14 godina i 75 sa više od 60 godina starosti.

Od ukupnog broja žrtava, do sada je rasvijetljena sudbina 156 lica. Među nestalima se vodi još 127 osoba, među kojima je 56 civila, uključujući i 26 žena.

Od 148 ekshumiranih posmrtnih ostataka iz grupnih grobnica, do sada ih je 111 identifikovano.

U toj akciji najviše su stradala dva sela sa pretežno srpskim stanovništvom: Medari sa 22 žrtve, uključujući 11 žena i troje djece, i Paklenica sa 20 žrtava.

Najteže je stradala porodica braće Vuković iz Medara.

Oko 1.450 pripadnika Srpske vojske Krajine (SVK) je zarobljeno, većina na prevaru uz pomoć zaštitnih snaga UN, od kojih su mnogi prošli teška psihička i fizička maltretiranja u Bjelovaru i Varaždinu.

Hrvatski sudovi su osudili veliki broj zarobljenih Srba na dugogodišnje kazne zatvora za ratne zločine, koje su izdržavali u zloglasnom zatvoru Lepoglava, a nekoliko desetina zarobljenika prošlo je višegodišnje specijalne torture zloglasnog logora „Lora“ u Splitu.

Civili koji nisu mogli ili nisu željeli da napuste svoja ognjišta, smješteni su u logore za civile, a za to vrijeme pravoslavni hramovi i srpska imanja su opljačkana, opustošena i uništena.

Uskoro su i ti civili, uz pomoć zaštitnih snaga UN i humanitarnih organizacija, prevezeni u Srpsku i Srbiju, od kojih se do sada vratilo tek oko hiljadu i po ljudi, uglavnom starijih, dok su se ostali rasuli po svijetu.

– Hrvatski generali Luka Džanko, Marijan Mareković, Mladen Kruljac i brigadir Stjepan Gašljević, koji su, po nalogu, sada pokojnih: Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Janka Bobetka, Imre Agotića i Petra Stipetića, isplanirali i izveli akciju pod nazivom „Bljesak“, još su na slobodi, ovjenčani slavom hrvatskih nacionalnih heroja – ističu iz „Veritasa“.

Rezolucijom 994 od 17. maja 1995, Savjet bezbjednosti zatražio je od Hrvatske da povuče svoje snage iz zone pod zaštitom UN, a od sukobljenih strana da se povuku iz zone razdvajanja uspostavljene Zagrebačkim sporazumom o primirju iz 1994. godine.

Hrvatska je ignorisala ovu rezoluciju jer nije imala ultimativan karakter, niti je propisivala kaznene mjere za neispunjavanje obaveza.

Sve navedene činjenice bile su poznate i Haškom tužilaštvu, koje nikada nije otvorilo intenzivnu istragu za zločine u toj akciji, kao što ni Savjet bezbjednositi UN nikada Hrvatskoj nije uveo sankcije zato što je, kao članica UN-a, izvršila agresiju upravo na zaštićenu zonu organizacije kojoj je i sama pripadala.

Hrvatske vojno-policijske snage 1. i 2. maja 1995. godine izvršile su akciju „Bljesak“ na zapadnu Slavoniju, koja je bila zona pod zaštitom UN, gdje su ubili 283 Srba, uključujući 114 civila, među kojima 56 žena i 8 djece. U akciji je protjerano 15.000 Srba.