Custom Linkovi

U Bratuncu je danas obilježena 31 godina od stradanja 15 srpskih civila u bratunačkom selu Zagoni koje su ubili pripadnici muslimanskih snaga, te je kod centralnog spomen-krsta na gradskom groblju položeno cvijeće i prislužene svijeće za pokoj duša nastradalih.

Muslimanske oružane formacije iz Srebrenice i susjednih sela na današnji dan 1992. godine ubile su 14 Srba, dok je petnaesta žrtva podlegla ranama dan kasnije. Nestali Mihajlo Mihajlović nikada nije pronađen, a među ubijenima bilo je i pet žena.

Osim preživjelih članova porodica ubijenih i nekoliko mještana Zagona koji su odali počast svojim srodnicima i komšijama, cvijeće kod spomen-krsta položila je delegacija Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca.

Članovi porodica ubijenih su i danas iznijeli ogorčenje i podsjetili na počinjeni masakr u Zagonima, za koji niko nije odgovarao, kao ni za mnoge masovne zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju.

Preživjeli ističu da se ne smije zaboraviti stradanje nedužnih mještana ovog sela koji su ubijeni samo zato što su bili Srbi i da će prenositi istinu o tom zločinu mlađima da im se ne ponovi zlo koje je njih zadesilo prije 31 godinu.

Oni navode da će odavati počast, sjećati se svojih najdražih i pričati mlađima o njihovom stradanju, iako pravosuđe BiH ne obraća pažnju i ništa ne čini da počinioci ovog zločina odgovaraju.

Predmet u vezi sa stradanjem Srba u Zagonima nalazi se u Tužilaštvu BiH od 2014. godine i porodice nastradalih smatraju da tužioci svjesno opstruišu ovaj, kao i još nekoliko predmeta koji se odnose na zločine nad Srbima na području Bratunca.

Predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Radojka Filipović rekla je da o stravičnim zločinima 28. divizije takozvane Armije BiH najbolje svjedoči zločin počinjen nad civilima koji su radili na njivama u Zagonima.

-Činjenice da su na današnji dan ubijeni petogodišnji Vladimir Gajić i Mara Božić, koja je imala 90 godina, potvrđuju pokazanu svirepost zločinaca. Ovaj zločin, kao i svi ostali počinjeni u srpskim selima ovog kraja ukazuju na jasnu namjeru takozvane Armije BiH da počini genocid nad srpskim narodom jer su ubijali sve što je srpsko ne ostavljajući žive ni djecu ni starce – rekla je Filipovićeva Srni.

Filipovićeva je istakla da je 2015. godine trebalo da bude procesiran predmet “Zagoni”, ali da se još “čuva” u Tužilaštvu BiH, koje čeka da svjedoci pomru i da zbog nepostojanja svjedoka za srpske žrtve niko ne odgovara.

Prema njenim riječima, to je postala praksa pravosuđa BiH i tako se želi stvoriti pravosudna statistika i slika da zločini nad Srbima nisu ni počinjeni, jer opstrukcijom pravde Tužilaštvo štiti zločince i stvara jednostranu i netačnu sliku o karakteru rata u BiH.

-Ostaje nam da se sjećamo, odajemo počast ubijenima, obilježavamo godišnjice stradanja, da njegujemo kulturu sjećanja na žrtve, da ih ne zaboravljamo i prenosimo mlađima da su ubijeni samo zato što su bili Srbi – poručila je Filipovićeva.

Ona je podsjetila da su istog dana iz Srebrenice napadnuta srpska sela Zagoni u bratunačkoj i Krnjići u tadašnjoj opštini Skelani i da se ti napadi razlikuju od ostalih jer nisu izvedeni u zoru, nego u poslijepodnevnim časovima i stanovništvo je ubijano kod kuća i na njivama.

Svjedočenje

Božana Gvozdenović, čija je sedamnaestogodišnja kćerka Rada ubijena i masakrirana tog dana, ranije je pričala da su kupili sijeno na njivi kada je oko 15 časova počela pucnjava sa svih strana.

-Muslimanski vojnici sa žutim trakama oko ruku izlazili su iz potoka iz pravca srebreničkog sela Blječeva i uz povike „Alahu ekber!“ i „Hvataj žive i vodi u Blječevu!“ pucali su po narodu koji je počeo bježati u pravcu Bratunca – ispričala je Gvozdenovićeva.

Ona je navela da je bilo mnogo muslimanskih vojnika.

-Bježala sam prema kućama i sakrila sam se u šiblje vidjevši da ne mogu pobjeći. Odatle sam gledala i slušala kako pale selo i kako neki dozivaju „Hajde da ih pobijemo i pohvatamo, pa ćemo onda paliti” – prisjetila se Gvozdenovićeva.

Ona je rekla da je kćerka Rada bila kod kuće i da su je u blizini ubili i isjekli.

Gvozdenovićeva je ispričala da nije mogla prepoznati nikog od muslimanskih vojnika jer su bili u uniformama, a i skrivala se da je ne pronađu.

-Jednom sam davala izjavu o tom događaju u bratunačkoj Policijskoj stanici i više me niko nikada nije pozivao da svjedočim, a niko nije odgovarao za zločin u našem selu. Da su ubili mene mjesto Rade, kamo sreće – rekla je ova majka.

Ona smatra sramotnim pravosuđe BiH, budući da niko za 31 godinu nije odgovarao za ovaj zločin i da je jasno da se okrivljuju i sudi samo Srbima za sve, a da se prikrivaju muslimanski zločini i opstruiše procesuiranje počinilaca zločina nad Srbima.

Mještani Zagona ne žele više da medijima govore o zločinu u Zagonima razočarani odnosom pravosuđa BiH prema srpskim žrtvama.

Oni se nadaju samo Božijoj pravdi i kažu da je, prema njihovim saznanjima, počela da sustiže zločince i ispravlja nepravdu i bruku haškog i pravosuđa BiH.

Podsjećaju i na svirepost zločinaca koji su kosom isjekli nepokretnu Milevu Dimitrić i još neke ranjene Srbe iz Zagona.

Takođe, preživjeli ističu da su ih napale komšije muslimani iz susjednih sela jer su ih poimenično dozivali ubijali i sjekli.

Radomir Gvozdenović nakon polučasovne pucnjave nije mogao da prepozna sestru Radu, koju je našao isječenu kod kuće.

Kao i u drugim selima oko Bratunca i Srebrenice muslimanski vojnici su sve ubijali i uništavali u namjeri da zatru tragove srpskog postojanja.

Ovo selo je stradalo i u Drugom svjetskom ratu od istih neprijatelja i ni tada niko nije odgovarao za zločine, što je ohrabrilo potomke počinilaca da i oni ponove zlodjelo znajući da neće biti kažnjeni, što se obistinjuje.

Napadi na Zagone nastavljeni su sve do Petrovdana 1992. godine, kada su muslimanske snage težište svog napada prebacile na srpska sela istočno od Srebrenice, gdje su tada počinile zločine nad srpskim stanovništvom u Zalazju, Sasama, Biljači i još nekim zaseocima, koje su potpuno uništile.

U Gornjim Zagonima, gdje se ovaj zločin dogodio, još nisu obnovljene sve kuće i u selu živi samo nekoliko starica udovica.