Za majke 12 beba već 28 godina nemaju utjehe, iza njih je 28 godina nepravde svjetskih moćnika i svaka je godina sve teža, jer posmatraju generaciju svojih umrlih beba, a koji su sada odrasli ljudi i pitaju se kakvo bi njihovo dijete danas bilo.

Rekla je to Željka Tubić, sekretar Udruženja „12 beba“ i majka, čiji je sin rođen 19. maja 1992. godine i zbog nedostatka kiseonika stradao nekoliko dana kasnije dodavši da je prošlo mnogo godina zbog čega sumnja da će ovaj zločin ikada biti kažnjen.

Obilježavanje 28 godina od smrti beba u Kliničkom centru u Banjaluci zbog nedostatka kiseonika počelo je danas u Banjaluci polaganjem 12 ruža ispred spomenika 12 beba na banjalučkom Novom groblju i parastosom, a potom je položeno cvijeće na Spomen-obilježje „Život“ u Banjaluci.

Ruže su položile majke preminulih beba i predstavnici Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, koja je organizator ovog obilježavanja.

– Šta pomisliti o svjetskim moćnicima koji ne daju kiseonik za nedužno dijete. Zamislite šta su onda ti neljudi u stanju da urade odraslim ljudima – rekla je Tubićeva.

– Stradanje 12 nedužnih beba  trebalo bi da bude uvršteno u udžbenike i da bude nauk za buduće generacije o strahotama rata koji nema milost ni za koga i o žrtvama koje su majke tada podnijele, poručila je- Tubićeva.

Dodala je da je prije tri godine bilo riječi o tome da će ovaj događaj biti uvršten u knjige i istorijske čitanke za osnovce, ali da misli da to još nije urađeno.

– Nadam se da će se u skorije vrijeme i to desiti, jer se mora znati šta se dogodilo na ovim prostorima – rekla je Tubićeva.

Tubićeva je istakla da polaganje vijenaca na Spomen-obilježje „Život“ u Banjaluci, iako je ove godine zbog vanrednih okolnosti organizovano skromno, nosi važnu poruku – da 22. maj, dan kada je umrla prva beba, nikada ne smije biti zaboravljen.

Ona je istakla značaj obilježavanja ovog datuma kako bi buduće generacije bile upućene u ratna dešavanja i stradanja nedužnih beba, koje tada nisu imale ni ime, ni nacionalnost.

Ona je navela da Udruženje „12 beba“ od osnivanja ima podršku predsjednika Srpske, predsjednika Vlade i mnogobrojnih ministarstava Srpske, te izrazila nadu da će vlast naći način da riješi status majki, za koji se bore već deset godina.

Dragoslava Jaćimović iz Dervente rekla je da je njena beba rođena 3. juna, te da je preminula 5. juna 1992. godine u Banjaluci.

– Današnji dan, kao i svake godine, vrati mi sjećanje na taj dan, kada sam imala 19 godina i nisam znala ni šta se dešava, ni kako da se borim sa tim. Hvala Bogu, danas imam dva sina, ali ovaj gubitak se uvijek osjeti i nikada se ne može ni preboljeti ni zaboraviti – rekla je Jaćimovićeva.

Jaćimovićeva je izrazila žaljenje što obilježavanju ovog datuma ne prisustvuje veći broj građana, jer je smrt ovih beba bila inicijalna kapisla za proboj koridora.

– Veoma je važno da naše buduće generacije uče o ovom događaju, jer ako mogu da uče o istoriji drugih naroda i zemalja, trebalo bi da se nađe mjesta i za ovaj događaj – rekla je Jaćimovićeva.

Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.

Vojska Republike Srpske je nakon ovog tragičnog događaja probila koridor u Posavini i oslobodila pravac prema granici sa Srbijom, koji su do tada blokirale muslimanske i hrvatske snage.

Kao datum obilježavanja ovog događaja uzima se 22. maj, jer je na taj dan 1992. godine, zbog nedostaka kiseonika, umrla prva od 12 beba, a ostale su preminule do 19. juna te godine.  Preživjeloj Slađani Kobas, rođenoj 18. juna 1992. godine, zbog nedostatka kiseonika ozbiljno je bilo narušeno zdravlje, pa je imala trajno oštećenje vida, mozga i pluća, a kasnije se bezuspješno borila sa rakom kostiju. Slađana je preminula 9. februara 2006. u 13. godini.

Četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.

Kojić: Monografija „Šta su skrivile“ svjedok humanitarne katastrofe

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić istakao je značaj monografije „Šta su skrivile“, jer sadrži podatke i svjedočenja o humanitarnoj katastrofi – smrti 12 beba 1992. godine.

Kojić je naveo da su u monografiji, koju je Centar izdao prošle godine, nalaze svjedočenja majki 12 preminulih beba u banjalučkom Kliničkom centru i drugih sudionika događaja.

– O svemu što su preživljavale u to vrijeme govorile su, prije svih, majke umrlih beba, pa i one čija priča do tada nije bila poznata javnosti – naveo je Kojić.

Prema njegovim riječima, monografija je posebno značajna upravo zbog autentičnih svjedočenja, kako majki umrlih beba, tako i drugih sudionika događaja koji je, prema mnogima, bio svojevrsni „okidač“ da Vojska Republike Srpske krene u akciju probijanja koridora kroz Posavinu.

Kojić je naveo da je smrt 12 beba 1992. godine jedan od događaja iz proteklog odbrambeno-otadžbinskog rata kome je Centar posvetio posebnu pažnju u svom radu.

– Svjesni značaja jedne od najbriljantnijih i najvažnijih akcija Vojske Republike Srpske u proteklom ratu, posebno smo ponosni na činjenicu da je Centar, na neki način, doprinio tome da se prošle godine započne sa pripremama za snimanje dokumentarno-igranog filma o proboju koridora, u koprodukciji Radio-televizije Srbije i Radio-televizije Republike Srpske – naveo je Kojić.

Čubrilović: Smrt nedužnih bića – bolna rana

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović rekao je da je smrt nedužnih bića bolna rana na srcima njihovih majki, porodica i cijelog srpskog naroda, koja svjedoči o zločinu koji se odigrao pred očima međunarodnih moćnika.

-Ne dozvoliti dopremanje kiseonika kako bi se spasio život beba je, u najmanju ruku, nehumana politička odluka kojom su kaznili jedan narod. Stradanje beba ostaće vječno i potresno sjećanje u svijesti Republike Srpske- naveo je Čubrilović u pisanoj izjavi.

Čubrilović je izrazio saosjećanje sa tugom majki 12 umrlih beba, ističući da je samo zahvaljujući odlučnosti i hrabrosti Vojske Republike Srpske probijen koridor prema Srbiji i kiseonik i medicinska pomoć je stigla u Republiku Srpska čime su spaseni brojni životi.

– Ali, tužna i bolna sjećanja na smrt novorođenčadi ostaće zauvijek u kolektivnoj svijesti našeg naroda – poručio je Čubrilović.