Bez procesuiranja svih ratnih zločina nemoguće je doći do suštinskog pomirenja među narodima u BiH, a zemlja u kojoj se relativizuju ili potpuno negiraju zločini nad Srbima nema perspektivu.

Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” Viktor Nuždić, vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, te pita kako graditi pomirenje u zemlji u kojoj član Predsjedništva BiH Denis Bećirović optuženog za najteže ratne zločine Atifa Dudakovića javno naziva “herojem”.

– S druge strane, član Predsjedništva Željko Komšić srpske žrtve u Jošanici, među kojima su u najvećem broju žene, djeca i starci, naziva “agresorima”, što je još strašnije – kaže naš sagovornik.

GLAS: Zašto su ratne teme i zločini i dalje jedna od najaktuelnijih priča u BiH iako je od završetka rata prošlo skoro 30 godina?

NUŽDIĆ: Nažalost, pravda nije zadovoljena ni skoro tri decenije od završetka ratnih sukoba, a porodice srpskih žrtava i dalje nisu dobile satisfakciju u vidu kažnjavanja odgovornih za ubistva njihovih najmilijih. Tu imamo i brojne slučajeve da se Srbima pred Sudom BiH izriču drakonske kazne, koje su često određene bez čvrstih dokaza za krivicu optuženih, dok se, s druge strane, za gotovo ista krivična djela optuženim Bošnjacima presuđuje simbolično ili čak bivaju oslobođeni bilo kakve odgovornosti.

GLAS: Možete li navesti nekoliko konkretnih primjera?

NUŽDIĆ: Sredinom ove godine Senad Gadžo je pred Sudom BiH oslobođen odgovornosti za zločine nad Srbima u sarajevskom naselju Hrasnica, kao i drugi optuženi u tom predmetu, a u obrazloženju presude navedeno je da se optužba zasniva samo na jednom svjedoku, kao i da iskaz svjedoka nije bio takav da ne ostavlja nikakvu sumnju u krivicu. S druge strane, pred istim sudom Dragan Marinković je osuđen na osam godina zatvora za navodni ratni zločin na području Milića. Osuđen je samo na osnovu izjave supruge jedne od žrtava koja je na suđenju priznala da pojma nema ko je počinio zločin! Štaviše, optuženom Marinkoviću rekla je da “ako on nije počinio zločin, neka kaže ko je”?! Zatim, prošle godine Sud BiH oslobodio je krivice Edhema Godinjaka i druge za monstruozne zločine nad Srbima u Trnovu, a oslobodili su i Agana Ramića jer, kako se navodilo u presudi, nije utvrđeno da li je srpskog dječaka kod Konjica tukao kundakom puške ili je to radio rukama i nogama!? Na drugoj strani, Dragan Stanojević bio je osuđen na sedam godina zatvora jer, kako se navodilo u presudi, nije spriječio premlaćivanje jednog lica bošnjačke nacionalnosti od strane grupe nepoznatih vojnika. Nevjerovatno, ali istinito.

GLAS: Maločas ste pomenuli zločin u Jošanici, a žestoke reakcije u javnosti izazvala je nedavna informacija da su dvojica optuženih za taj zločin, odlukom Vlade FBiH, dobili angažman u nadzornom odboru jedne firme namjenske industrije u tom entitetu.

NUŽDIĆ: Da, radi se o Feridu Buljubašiću i Ahmetu Sejdiću, koje je federalna vlada, valjda, odlučila da nagradi za učestvovanje u masakru nad srpskim civilima u Jošanici. Na taj način ne može se graditi povjerenje niti pomirenje. Mi ne sporimo da i među pripadnicima našeg naroda ima onih koji su počinili ratne zločine i takvi treba da odgovaraju. Međutim, ne može se pomirenje graditi na tome da su jedni isključivi krivci, dok su drugi isključivo žrtve.

GLAS: Kako gledate na nedavno hapšenje predsjednika Suda BiH Ranka Debevca?

NUŽDIĆ: Sud BiH je neustavna kategorija, a institucija u kojoj se hapsi njen predsjednik nikako ne može biti ozbiljna. To je nečuveno i u necivilizovanom društvu, a ne u jednoj zemlji koja pretenduje da bude članica EU. Hapšenjem Debevca Sud BiH nema više bilo kakav kredibilitet, te se ne može očekivati da bilo šta uradi kada je riječ o kažnjavanju onih koji su činili zločine nad Srbima.

GLAS: U toku je proces protiv predsjednika Srpske i direktora “Službenog glasnika” pred Sudom BiH. Kakav epilog očekujete?

NUŽDIĆ: To je politički sud. Vidjeli smo da je od podizanja optužnice održano već treće ročište. To ide ekspresno. Taj proces je nezakonit. S druge strane, 30 godina čekamo na procesuiranje onih koji su činili zločine nad Srbima. To možemo vidjeti i na primjeru postupka koji se vodi protiv Atifa Dudakovića i drugih koji su optuženi za ubistvo više od 300 Srba, uglavnom civila. U procesima protiv onih koji su optuženi da su činili zločine nad Srbima izlazi se u susret kada je riječ o otkazivanju ročišta i uvažavaju se sve primjedbe i želje. Vidjeli smo i sada u procesu protiv predsjednika Dodika da jednostavno sudija ne dozvoljava pomjeranje termina. Na drugoj strani, srpske žrtve čekaju tri decenije na pravdu. Niko nema razumijevanja i ti procesi idu unedogled.

GLAS: Suđenje koje već godinama privlači veliku pažnju javnosti je ono koje se vodi protiv komandanta Petog korpusa tzv. Armije BiH Atifa Dudakovića. Nazire li se kraj tom procesu?

NUŽDIĆ: Suđenje Dudakoviću vjerovatno je najbolji dokaz na koji način se tretiraju zločini nad Srbima. Iako postoje bezbrojni dokazi o Dudakovićevoj krivici – uostalom, čovjek se snimao dok je naređivao paljenje srpskih kuća i strijeljanje ratnih zarobljenika – kraj tom procesu još nije na vidiku. Prvo se godinama čekalo na podizanje optužnice, koja je konačno potvrđena tek u oktobru 2018. Zatim se otezalo s početkom suđenja, a kad je ono konačno krenulo, prvo je došla korona, pa se onda optuženi naprasno počeo “razbolijevati”, pa je odgođeno jedno ročište, pa onda drugo…

GLAS: Kolike su šanse da je stvarno bio bolestan?

NUŽDIĆ: Iako “bolestan”, Dudaković je u to vrijeme obilazio razne javne tribine, držao “patriotske” govore, obilazio arhive iz kojih je mogao nesmetano da uzima građu koja je za njega potencijalno inkriminišuća. Čovjek koji se tereti za ubistvo više od 300 Srba u zapadnokrajiškim opštinama, u najvećem broju to su bili civili, i danas uživa status “heroja” među političarima u Sarajevu. Jasno je da će oni učiniti sve da do osuđujuće presude Dudakoviću nikad ne dođe. Isto kao što su omogućili Sakibu Mahmuljinu, koji je osuđen na samo osam godina zatvora za stravične zločine nad Srbima u Vozući i na Ozrenu, da bez bilo kakvih problema napusti BiH i ode na “liječenje” u Tursku.

GLAS: Nedavno je Savjet ministara BiH produžio rok za sprovođenje Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina do kraja 2025. godine. Šta to konkretno znači?

NUŽDIĆ: Takvu odluku pozdravljamo, jer je najviše neprocesuiranih zločina počinjeno nad Srbima. Želim da vjerujem da će srpske žrtve i porodice ubijenih, makar dio njih, konačno dobiti neku pravnu satisfakciju. Međutim, teško je biti preveliki optimista budući da je bilo pokušaja opstrukcije donošenja strategije, a zatim i njenog usvajanja. Kao što sam već nekoliko puta ponovio, sve dok srpske žrtve ne budu tretirane na isti način kao žrtve drugih naroda u BiH, ratne teme i bolne rane iz prošlosti i dalje će biti ono što nas opterećuje. Ravnopravan tretman u procesuiranju ratnih zločina i pijetet koji mora da se ima prema svim žrtvama, bez obzira na to ko su i odakle su, jedini je put ka istinskom pomirenju.

Stručnjaci iz inostranstva

Da je Centar prepoznat i u svijetu kao relevantna institucija, kaže Nuždić, pokazuje i podatak da je sve više naučnika iz Evrope zainteresovano za rad Centra, za sprovedena istraživanja i karakter sukoba devedesetih godina prošlog vijeka. On je ukazao da sve ovo najbolje ilustruje primjer mladog istraživača sa Sorbone koji se Centru obratio sa zahtjevom za pristup informacijama i istraživanjima.

– Odbranio je master tezu na Sorboni na temu stradanja Srba u Derventi i proboja koridora. To je do sada bilo nesvojstveno. O tome koliko je to značajno govori i podatak da nam se javio još jedan mladi naučnik iz Francuske koji, takođe, priprema master tezu – kaže Nuždić.

Izvor: RTRS