Poruke predstavnika hrvatskih vlasti da će iskoristiti sve raspoložive mehanizme da zaštite optužene vojne pilote u slučaju granatiranja izbjegličke kolone srpskih civila na Petrovačkoj cesti i mjestu Svodna, 7. i 8. avgusta 1995. godine, u skladu su sa njihovom dosadašnjom politikom, ali i na fonu izjave bivšeg predsjednika Vrhovnog suda da je “samo agresor mogao da čini ratne zločine u Hrvatskoj”.

Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta povodom žestokih reakcija iz Hrvatske na nedavnu odluku Tužilaštva za ratne zločine Srbije da podigne optužnicu protiv odgovornih u slučaju “Petrovačka cesta”.  

– Sve ovo se radi kako bi u hrvatskoj javnosti i dalje bio održan lažni mit o domovinskom ratu, a pogotovo o vojnoj akciji “Oluja”. Prema tom “tumačenju”, samo je “agresor” mogao da čini zločine, ali ne i “branioci”. To, naravno, nije tačno. Hrvatski avioni su bezočno granatirali izbjegličku kolonu, pri čemu je ubijeno najmanje 13 srpskih civila, a među njima i djece. Čak je i ugledni advokat Anto Nobilo istakao da je Hrvatska sada u velikom problemu jer njeno pravosuđe 27 godina nije ništa učinilo na procesuiranju odgovornih za ovaj ratni zločin. Veoma je važno da svi oni budu procesuirani, bez obzira na to ko ih počinio i na kojim prostorima. Nažalost, u Zagrebu, Sarajevu i Prištini imamo jednu praksu da tamošnja pravosuđa ništa ne čine o tom pitanju. Zato je dobro što je srpsko tužilaštvo povuklo ovaj potez kako bi se ispravila nepravda i konačno zadovoljila – kaže Linta.

GLAS: Premijer Andrej Plenković smatra kako Srbija na ovaj način “čini korak unazad u izgradnji pomirenja”. Nije li to licemjerno, jer bi upravo kažnjavanje odgovornih za zločine to omogućilo?

LINTA: Problem je što Zagreb i Sarajevo ne polaze od jedne nesporne činjenice – da je zločina bilo na svim stranama. Ako želimo da krenemo s iskrenim pomirenjem, onda pravosudna praksa ne smije biti selektivna. Mora se uspostaviti jednak odnos prema svim žrtvama. Stoga su i izjave Plenkovića i njemu sličnih cinične i licemjerne i, u stvari, one nas udaljavaju od pomirenja.  

GLAS: Koliko ovakve i slične stvari utiču na povratak, ali i na odlazak Srba? Prema nekim informacijama, trenutno u Hrvatskoj ima manje od četiri odsto Srba?

LINTA: Etnički motivisano pravosuđe je i dalje u funkciji hrvatske ratne politike. Jedan od ciljeva te politike je sprečavanje većeg povratka Srba na njihova vjekovna ognjišta. I ovo što se sada dešava je jedan od načina. Navešću vam par primjera ovog licemjerja. Za ubistvo više od 2.000 Srba do sada su u Hrvatskoj odgovarala smo dva lica. Osuđen je jedan Albanac koji je promijenio ime u Božo Marčelić i jedan Srbin, pripadnik Hrvatske vojske, koji je ubio svoje komšije u jednom selu kod Gračaca. S druge strane, hrvatsko tužilaštvo “angažujući” lažne svjedoke podiže na desetine optužnica protiv Srba. Ovo je jedna dobro osmišljena politika zastrašivanja, ali i stvaranja alibija za održavanje već pomenutog lažnog mita o odbrambenom domovinskom ratu. 

GLAS: Kako objašnjavate to što Tužilaštvo BiH ni nakon toliko godina nije našlo za shodno da podigne optužnicu za ovaj zločin, a pogotovo jer se on odigrao na teritoriji BiH?

LINTA: Kao prvo, Sud i Tužilaštvo BiH su antidejtonske tvorevine. Pravosuđe BiH ne zanimaju zločini koji su počinjeni nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima. Ako kojim slučajem dođe i do nekog sudskog procesa, kazne obično budu simbolične i više su u funkciji vrijeđanja žrtava, a ne uspostavljanja istine i pravde. Tužilaštvo BiH sve ove godine pokazuje nezainteresovanost za ovaj brutalni i svirepi zločin nad srpskim civilima. I šta čovjek onda da misli i kaže? 

Prognani

GLAS: Učestvujete i u radu Odbora za rješavanje stambenog pitanja prognanih Srba iz Hrvatske i FBiH. Koliko vam se ljudi do sada javilo?

LINTA: Mislim oko 8.500 ljudi. Krajnji cilj je da svim ovim licima riješimo stambeno pitanje. Ljudi koji nemaju ništa moći će konkurisati za stan ili seosko imanje, a oni koji su započeli s gradnjom nekog stambenog objekta moći će se obratiti za dobijanje građevinskih paketa. I na kraju, onima koji imaju placeve omogućeno je da konkurišu za montažne kuće. Želja je da ove ljude u potpunosti integrišemo u društvo.