Na suđenju bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH za zločin nad srpskim civilima u ilijaškom selu Čemerno u junu 1992. godine, svjedok Tužilaštva BiH Sekula Gavrić rekao je danas da je nakon napada na selo, ispod kuće Dragana Damjanovića, vidio pet ubijenih Srba kojima je većinom pucano u glavu. „Vidio sam izrešetanog Milovana Maleševića koji je bio go do pasa, kaišem vezanih nogu. Do njega je bio Radomir Jeftić iz čije glave je curilo nešto kao mozak, a nešto niže od njih ležali su jedan do drugog Gojko Đurđić, Žarko Malešević i Neno Mićić kojima je očigledno iz neposredne blizine pucano u glavu“, izjavio je Gavrić.
On je na početku svjedočenja rekao da je
kao pripadnik Prve čete Okrugličkog bataljona Ilijaške brigade Vojske
Srpske, 9. juna 1992. godine sa Vasom Zekićem i Savom Cvijetićem otišao u
Međeraš odakle su sa Gojkom Đurđićem, Radomirom Jeftićem, Milovanom i
Žarkom Malešević i Nenadom Mićićem otišli na Čemerno. „Rečeno nam je da
idemo na Čemerno kako bismo zaštitili stanovništvo i izbjeglice kojih je
dosta bilo. Odmah po dolasku, Vaso, Savo i ja smo raspoređeni na liniju
iznad sela gdje smo od kamenja napravili polukružni zaklon“, ispričao je
svjedok. On je naveo da je na Čemernu bilo srpskih vojnika, među kojima
je znao Boška Anđića i Mladena Mihajlovića, te potvrdio da je kod
groblja vidio dvije haubice. Gavrić je rekao da se tokom večere u kuhinji,
u kojoj je kuvao Petar Rašević, putem radio-veze čulo da će biti napad,
zbog čega je njemu, Vasi i Savi naređeno da se sa svoje linije prebace
ispod kuće Milana Damjanovića. „Tu smo bili dok se nismo morali povući.
Napad je počeo u 5.35 časova, kada su se čuli pucnji iz pravca Čemernice i
Korita. Čuo sam komandu da se sve pali, ubija, da se ništa ne ostavlja.
Nas trojica smo bili odvojeni od svih i odlučili smo da se vratimo gore u
zaklon. Išli smo pojedinačno i kada smo skoro stigli, vidio sam da nema
ni Save niti jednog našeg vojnika“, ispričao je Gavrić. Tada ih je,
kako je rekao, stigao Petar Rašević koji ih je izveo na Karaulu gdje su
među vojnicima bili Savo Cvijetić, Boško Anđić i Mladen Mihajlović.
Stigla su i dva kamiona sa vojskom sa Nišića, nakon čega su svi otišli
na Čemerno. „Izašli smo na vrh sela koje je gorjelo i iz kojeg se čula
rika goveda. Vidio sam da gori Vukašinova kuća i da su pukle neke limene
ploče. Vojska je sišla dole, a mene je nešto vuklo da i ja odem i vidim
šta se dešava. A volio bih da nisam jer sam se strašno prepao kada sam
ispod kuće Dragana Damjanovića vidio leševe petoro ubijenih“, ispričao
je Gavrić. Vrativši se ponovo iznad sela, svjedok je rekao da je poslije
nekog vremena doletio helikopter kojim su, kako je kasnije saznao,
odvezeni ranjeni Branka Trifković i Nenad Obradović. Gavrić je rekao da
je kasnije saznao da su u štali izgorjeli Ljubiša Lazandić, koji je
identifikovan po dijelu tijela i po broju pištolja, te Svetozar
Kapetanović, Miroslav Janković i Stanoje Mirković.
Jedini za
kojeg zna da je preživio je Milan Damjanović koji je, kako je čuo,
pronađen u trapu. Gavrić je rekao i da se pričalo da je neki Durak, čiji
otac je bio šumar, učestvovao u napadu koji su izvršile specijalne
jedinice iz Zenice, Breze i Kaknja. Potvrdio je da je vidio kada je Rade
Gorančić traktorom u Okruglicu prevezao ubijene, koji su sutradan
sahranjeni, dok je na Čemernu „kašika kopala grob u koji je trideset
četvoro sahranjeno“. Ifet Feraget, branilac optuženog Enesa Duraka,
zatražio je od Suda odlaganje ovog pretresa zbog pribavljanja dodatnih
dokaza odbrane, te promjene redoslijeda izvođenja dokaza. Sud će, nakon
razmatranja ovog zahtjeva, donijeti odluku u skladu sa Zakonom o
krivičnom postupku. Tužilaštvo BiH optužilo je DŽemala Hadžića, Teufika
Turudića, DŽemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka,
Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem
maja i u prvoj polovini juna 1992. godine zajedno sa drugim licima
svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog
sastava policije tadašnje RBiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali
Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala
16, a najstarija više od 80 godina. Ubijeno je desetak žena, a u napadu
je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba koji su mučeni i ubijani.
Nastavak suđenja zakazan je za četvrtak, 19. septembar.