U toku 63 dana, od 77 kilograma koliko sam imao, izgubio sam 43, tako da sam imao svega 34 kilograma. Da nije bilo kože, kosti bi se same rastavljale. Vagali smo se na vagama koje su služile za vaganje žita.

Ovo je dio jedne od brojnih potresnih ispovijesti o golgoti koju je Slavko Jovičić Slavuj prošao kao logoraš u sarajevskom logoru za Srbe i Hrvate „Silos“. U njemu i logorima u Tarčinu i Hrasnici proveo je ukupno 1.344 dana.

Jovičić je preminuo juče u 69. godini života. Popularnog Slavuja javnost najviše pamti kao poslanika u Predstavničkom domu PS BiH, ali ono što je odredilo njegov život nije bio politički angažman, nego muka kroz koju je prošao za vrijeme rata.

Iz svoje kuće u „Silos“ je odveden u maju 1992, a na slobodi se našao tek 19. januara 1996.

– „Silos” je bio laboratorija za ispitivanje ljudske izdržljivosti. Ljudi su bili posmatrani kao životinje i korisni samo da rade stvari potrebne za vojsku. Niko vas tu nije gledao kao čovjeka, samo je bilo važno da se uradi planirani posao. Iako smo pokušavali da radimo, tukli su nas i vršili nuždu po nama. U “Silosu” su bili zatvoreni muškarci od 14 do 90 godina i 11 žena, od kojih jedna u šestom mjesecu trudnoće. Osim 11 rezervnih vojnika, uhapšenih na liniji u Hadžićima, svi ostali su bili civilna lica – ispiričao je Jovičić 2014.

Posebno se prisjetio tog 22. aprila 1994. godine, kada su pobjegla dvojica logoraša.

Tada su logoraše ponovo po ko zna koji put skupili. Znao sam šta slijedi. Ja sam opet optužen da sam organizovao bijeg zatvorenika i počelo je premlaćivanje na smrt. Molio sam jednog čuvara da me ubije. Tada sam sebi dao zadatak da ću, ako preživim, pričati istinu, a nekada sam molio Boga da se neko smiluje i da me ubije, kako bi mi prekratio patnje – rekao je Slavuj.

Za Večernje novosti je u ljeto 2020. izjavio je da su Srbi u Hrasnici, čiji je upravnik bio tada osuđeni Husein Mujanović Huso, mučeni na 167 načina, te da bi i nacisti „pozavidjeli Husi i krvnicima“.

– Jedno veče u julu 1993. godine izveli su nas iz logora da sahranimo jednog ubijenog Srbina. Ni ime mu ne znam. Lokacija je bila kod škole. Izbrojao sam to veče 123 grobna mjesta. Motke su bile zabijene umjesto krstova. Po završetku rata, negdje 1996. godine došao sam u Hrasnicu sa Unproforom na lokaciju gdje smo sahranjivali Srbe. Sve je bilo prekopano i leševi odnijeti – rekao je Jovičić.

Slavko Jovičić je rođen 1953. godine u Doljanima kod Hadžića. 1990. godine je završio Višu upravnu školu u Sarajevu i potom se zaposlio kao zamjenik načelnika i inspektor u Državnoj službi bezbjednosti.

Po završetku rata počinje raditi kao inspektor državne bezbjednosti u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske sve do 2004. kada je postao potpredsjednik Saveza logoraša RS. Tu funkciju je obavljao dvije godine, a onda je na opštim izborima 2006. izabran za poslanika u PS BiH u dva naredna mandata.