Ratnom članu Predsjedništva RBiH Ejupu Ganiću trebalo je za ratne zločine u “Dobrovoljačkoj” suditi u Beogradu, a ne u Sarajevu, ali je to opstruisao i onemogućio nekadašnji državni tužilac za ratne zločine Srbije, Vladimir Vukčević.

Istakao je ovo za “Glas Srpske” beogradski advokat Dušan Bratić osvrćući se na nedavni potez Tužilaštva BiH da krajem prošlog mjeseca, a skoro četiri godine od formiranja ovog predmeta, konačno i zvanično podigne optužnicu za zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, a koji se desio 3. maja 1992. godine. Podsjećanja radi, tada su pripadnici “Zelenih beretki”, “Patriotske lige” i Teritorijalne odbrane tzv. Republike BiH napali kolonu JNA i ubili 42 pripadnika JNA. Zarobljeno je i 207 pripadnika JNA, 71 je ranjen, a devetorica zarobljenih su ubijena. Za ovaj zločin Tužilaštvo BiH je kao najodgovornije proglasilo deset osoba, a na spisku, pored Ganića, našli su se i Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško.

– Da je bilo prava i pravde Ganiću je trebalo suditi u Beogradu. Ne treba zaboraviti da prema svim međunarodnim zakonima i konvencijama svaka zemlja ima pravo da traga i sama sudi izvršiocima teških dela protiv čovečnosti bez obzira na njihovo državljanstvo i mesto izvršenja dela. Ali to se, nažalost, nije desilo zbog Vukčevića i još nekih. Prisetimo se 2010. godine kada je po poternici Srbije Ganić uhapšen u Londonu. Britanski sudija za ekstradiciju tada je tražio od Srbije da se dostavi i Sporazum JNA i druge zaraćene strane o mirnom povlačenju na osnovu kojeg je i formiran marševski položaj kolone, ali to Tužilaštvo, na čijem čelu se tada nalazio Vukčević, nije uradilo – navodi Bratić, dodajući kako je nakon drugog ročišta za izručenje, britanski sudija odbio zahtjev uz opasku da je srpsko tužilaštvo nekompetentno.

Bratić podsjeća da je nakon penzionisanja Vukčević od Upravnog odbora Advokatske komore tražio upis u Imenik advokata, ali je njegov zahtjev tada odbijen.

– Vukčević je na ovoj sednici odgovarao na niz pitanja, pa tako i onih škakljivih u vezi pomenute subverzije. Njega je to tada izbacilo iz takta, a iz dostupnih zapisnika sa ove sjednice može se vidjeti kako je on rekao: “Nemojte to mene da pitate, pitajte Borisa Tadića, njega je oko ovog slučaja zvao ministar inostranih poslova Turske” – kaže Bratić.

Smatra kako je ovaj dvojac na taj način pljunuo u lice majkama, očevima, braći i sestrama ubijenih i preživjelim žrtvama, ali i zločincima omogućio da za sada izbjegnu bilo kakvu pravičnu kaznu.

– To i takvo tužilaštvo ništa nije uradilo po pitanju srpskih žrtava. Prisetimo se samo i slučaja oko Gorana Petronijevića koji je svojevremeno bio prinuđen da napusti Okružni sud jer se usudio da sudi protiv Tonija Blera, Vesli Klarka i drugih za niz ratnih zločina počinjenih tokom agresije na Srbiju. Nekima to nije odgovaralo – kaže Bratić.

Tajne službe

Bratić kaže i kako je rad ovog tužilaštva, ali i cjelokupnog pravosuđa dodatno kompromitovan i nakon što su mediji otkrili kako je hrvatska tajna služba “premrežila” Sud za ratne zločine. Kako je rekao, pojedini mediji su objavili, a pozivajući se na dokumenta do kojih su došli, da je ova tajna služba sve doskora imala najmanje dvoje sudija koji su bili visoko pozicionirani u srpskom sudstvu i da ih je “na vezi” držao Branimir Glavaš. Otkriveno je i kako je te bliske odnose imao i jedan istražni sudija za ratne zločine, ali i da je otac jednog zamjenika tužioca za ratne zločine bio rezident italijanske tajne obavještajne službe.