Nema kazne za odgovorne za stradanje Srba u Zenici

Navršilo se danas 30 godina od napada muslimanskih snaga na srpsko stanovništvo na području Zenice, kojim je otpočelo stradanje i etničko čišćenje oko 28.000 Srba sa njihovih vjekovnih ognjišta, a ni danas nema kazne za odgovorne.

Do danas nisu procesuirani odgovorni za zločine i ubistva srpskih civila u Muzičkoj školi, u prostorijama Vojne policije, Kazneno-popravnom zavodu, drugim objektima u gradu, kao ni za brutalne likvidacije u selima u okolini Zenice.

Narodni poslanik Srđan Todorović rekao je Srni da je sramotno što za stradanje srpskih civila ni poslije 30 godina nisu kažnjeni odgovorni, poput sadašnjeg bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, koji je kao visokopozicionirani u tadašnjem Centru službi bezbjednosti Zenica bio direktno odgovoran za bezbjednost stanovnika, a time i direktno odgovoran za zločine počinjene nad Srbima u Zenici.

Za sve stradale srpske civile danas je u Hramu Rođenja Presvete Bogorodice u Zenici služen parastos kojem je prisustvovao i Todorović.

On je potom sa izbjeglim Zeničanima Vladimirom Veselinovićem i Jadrankom Mikerević spustio vijenac u rijeku Bosnu sa željezničkog mosta u Lukovom polju, sa kojeg su muslimanske snage izvršile prve napade na srpska naselja Drivuša i Raspotočje.

Vladimir Veselinović, koji je iz Zenice izbjegao 1993. godine, rekao je da su prvi napadi krenuli na srpska naselja Drivuša i Raspotočje, da je na današnji dan prije 30 godina uhapšen njegov djed i sproveden u logor za Srbe u paviljonu „Pet“ u Kazneno-popravnom zavodu, koji je imao sreću da preživi, ali uz zdravstvene posljedice uzrokovane svakodnevnim mučenjem.

Jadranka Mikerević, koja je iz Zenice izbjegla u novembru 1992. godine, nije smogla hrabrosti da poslije 30 godina posjeti kuću u naselju Sviće.

Todorović, Veselinović i Mikerevićeva su tokom boravka u Zenici zastali pored nekadašnjeg logora Muzičke škole i minutom ćutanja odali počast svim stradalima.

Paroh Hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Zenici Marko Maleš rekao je da je ostalo oko 1.500 Srba, mahom starijih lica, skoncentrisanih u gradu, dok su sela gotovo pusta.

On je dodao da se na prste jedne ruke može izbrojati broj krštenja ili sklopljenih brakova.

U Zenici je, prema popisu iz 2013. godine, evidentirano 2.409 Srba, dok ih je prije ratnih sukoba 1991. godine bilo 22.433, ne računajući one koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni.

Žalbeno vijeće Haškog tribunala je 22. aprila 2008. potvrdilo dio presude bivšem komandantu Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Enveru Hadžihasnoviću zbog propuštanja kažnjavanja odgovornih za maltretiranje zarobljenika u Muzičkoj školi u Zenici.

Pravosuđe BiH nije reagovalo ni na tekst objavljen u medijima o izvještaju Misije Konferencije za bezbjednost i saradnju za BiH iz septembra 1992. godine, koji svjedoči o monstruoznim zločinima nad Srbima i njihovom spaljivanju u visokim pećima u Željezari, koji je nekadašnji potpredsjednik FBiH Mirsad Kebo uz mnoge druge dostavio Tužilaštvu BiH.

Ni danas nije riješen u javnosti poznat slučaj stradanja čuvenog zeničkog oftalmologa Veljka Sladojevića, koji je bio načelnik Službe za očne bolesti zeničke bolnice, čije je tijelo pronađeno kod Travnika i sahranjeno tek 2010. godine.

Jedna od pretpostavki je da je Sladojević 1993. odveden s kućnog praga i likvidiran da bi se u njegov stan uselio jedan od komandanata takozvane Armije BiH, ali je i taj slučaj zataškan.