Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina

i traženje nestalih lica

Na Nikoljdan, 19. decembra 1992. godine muslimanska vojska iz Goražda na kućnom pragu svirepo je ubila 56 mještana Gornje Jošanice kod Foče, među njima 16 Višnjića, a jedna od rijetkih preživjelih iz ove srpske familije Dušanka Višnjić, danas Lalović, priča da još pamti lica zločinaca, dovikivanje i pucnjavu dok su pokušavali da je uhvate.

Dušanka, koja je tada imala nepunih 18 godina, dan uoči Nikoljdana došla je na selo kod babe i djeda da zajedno sa njima dočeka i proslavi krsnu slavu.

Prisjeća se da je pomagala babi i tetki da pripreme slavsku trpezu, a kada je zapucalo u osvit zore nisu bili svjesni da je to napad.

– Ne možeš da vjeruješ da je došao neko da napadne selo na dan slave, da pobije ljude samo zato što su Srbi. Krenuli smo bježati unezvjereni, ne znaš ni kuda, trčiš, trčiš, trčiš šumama, potocima i kada smo se skupili u blizini jednog potoka ugledala nas je grupa muslimanskih vojnika, koja je već bila krenula da se vraća u Goražde, ne znam uopšte kako sam ostala živa – priča Lalovićeva.

Prema njenim riječima, ponovo su se dali u paničan bijeg i dok su pokušavali da umaknu metak je pogodio njenu tetku Goju Stojanović, koja će potom mučenički okončati svoj život, a Dušanka je trčeći sve vrijeme uz grudi čvrsto stezala bombu, koju joj je dala baka, sa mišlju da zlikovcima ne padne živa u ruke.

– Pamtim njihove likove, i dan danas ih vidim, čujem ih šta pričaju, viču, pucaju. U jednom trenutku sam, zaista, došla u iskušenje da sebi oduzmem život kada sam upala u neko žbunje iz kog u prvi mah nisam uspjela da se izvučem, ali sam nekako pronašla snagu da se iščupam i da preživim – svjedoči Dušanka, koja je tog dana ostala bez oca.

Na krvavi Nikoljdan, muslimanska vojska masakrirala je 56 Srba, među njima 21 ženu, kao i troje djece – Draganu Višnjić od 10 godina, njenog tri godine mlađeg brata Dražena i dvogodišnju Danku Tanović.

Ubijeni su Draganini i Draženovi otac i majka, stric, baka i djed, kao i Dankina majka, tetka, ujak, baka i prabaka.

Bolničar u penziji Slavko Đorđević tog dana je kao glavni medicinar hirurškog odjeljenja fočanske Bolnice u mrtvačnici učestvovao u prijemu i identifikaciji žrtava, među kojima su bili i njegovi sestra i zet Jela i Miladin Višnjić.

– Moja sestra je nekoliko puta ubodena u trbuh, a onda u vrat da bi je što više patili. Zeta su isjekli, tačnije iskaišali od stopala do pojasa na više mjesta, a onda su mu probili vrat. Djevojčici Dragani su razbili lobanju i kada sam joj podigao glavu dio mozga je bio na mojoj ruci – prisjeća se Đorđević stravičnog zločina.

On već 27 godina čuva fotografije izmasakriranih žrtava u nadi da će one poslužiti u sudskom procesu.

– Za Sud ne treba ništa drugo nego da pokažemo ove slike kako su ljudi masakrirani, ali ih niko još nije tražio. Mi imamo saznanja ko je učestvovao u napadu na Jošanicu, kako im je gradonačelnik Goražda Efendić pred napad održao govor na Sadbi, rekavši da niko od Srba ne smije ostati živ. U toku noći su opkolili svaku kuću i kada je u šest ujutro ispaljena svijetleća raketa napali su sve kuće i masakrirali 56 nevinih osoba – naveo je Đorđević.

I Lalovićeva i Đorđević istakli su da je neshvatljivo da optužnice za Jošanicu još nisu podignute, pogotovo što se znaju imena naredbodavaca i komandira na terenu.

– Dok sam živa, pričaću o Jošanici, to je moja ljudska obaveza, ali činjenica je da 27 godina, bez obzira koliko smo davali izjave i Tužilaštvu BiH, a prije toga i Tužilaštvu u Trebinju, ovakav zločin stoji u ladici. To je bruka i sramota za sudstvo i za ljude koji tamo rade. Mi njih konstantno napominjemo, ali uvijek dobijamo isti odgovor – istraga je u toku – dodala je Lalovićeva.

Prije četiri godine, preživjeli mještani su uz pomoć dobrih ljudi počeli da grade crkvu u spomen jošaničkih mučenika, i to na zemljištu koje je poklonio Ljuban Višnjić, kojem su poginuli roditelji, dva brata, snaja i dvoje djece od brata.

– To će biti molitveno mjesto sabiranja svih nas preživjelih i naših potomaka. Ako se Sud oglušio, mi ne damo da izblijedi sjećanje, to je neki naš vid borbe – navela je Lalovićeva.

Ona je dodala da je, zahvaljujući dobrim ljudima širom Srpske i inostranstva, crkva pokrivena i trenutno se rade svod i patos.

„Nakon toga će uslijediti postavljanje ikonostasa, koji će biti poklon jedne divne žene iz Njemačke Helge Fuks. Ona je postala borac za Jošanicu i pravi prijatelj Foče i Jošanice“, istakla je Dušanka Lalović.

Svi koji žele da pomognu gradnju spomen-crkve priloge mogu uplatiti na žiro račun u Novoj banci broj: 555 8 0000 20 566 722.

Dvadeset sedam godina od zločina zvanično je obilježeno u maju, na ljetnji Nikoljdan, a porodice poginulih danas su na grobljima u Jošanici i Foči prislužile svijeće za duše nevino stradalih.