Srpska stradanje predstaviti evropskoj i svjetskoj javnosti

Srbi imaju nemaran odnos prema svojim žrtvama, zato svoja stradanja moraju da predstave evropskoj i svjetskoj javnosti, ocjenjuju istoričari i predstavnici Dokumentaciono informacionog centra „Veritas“, čiji direktor Savo Štrbac ukazuje da u Hrvatskoj od devedesetih traje pokatoličavanje.

Štrbac istakao je da je nekadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio uspješniji u rješavanju „srpskog pitanja“, koje su započeli ustaški ideolozi Ante Pavelić i Mile Budak – trećinu Srba ubiti, trećinu protjerati, a trećinu pokatoličiti.

– Tuđman je dvije trećine Srba protjerao iz Hrvatske, pobio manje od jedne trećine, a pokrstio dosta. Katoličenje traje od početka devedesetih do danas. Mnogi moji rođaci koji su ostali u Hrvatskoj, koji su bili Srbi pravoslavci, više nisu ni Srbi ni pravoslavci – rekao je Štrbac za TV Pink.

On je naveo da mu je pravoslavni sveštenik u Zadru ispričao da je od 30 umrlih Srba pravoslavaca, samo dvojicu on sahranio, a ostalih 28 katolički sveštenici.

– To su njihovi rođaci izabrali da ih sahrane katolički sveštenici, jer su se bojali represija za djecu, za sebe i biraju šta im je praktičnije – objasnio je Štrbac.

Govoreći o Jasenovcu i srpskim žrtvama iz Drugog svjetskog rata, Štrbac je rekao da svaka žrtva mora da ima ime, a da se ona mogu „izvući“ iz sjećanja naroda, njihovih porodica i komšija, od bivših logoraša koji su još živi.

On je podsjetio da su Hrvati juče slavili operaciju „Bljesak“, u kojoj su protjerali 15.000 Srba, te naveo da hrvatsko pravosuđe za slučaj „Bljesak“, koji mu je ustupilo srpsko Tužilaštvo za ratne zločine, od 2012. godine i dalje vodi pretkrivični porstupak nad NN počiniocima.

Vršical dužnosti direktora beogradskog Muzeja žrtava genocida Dejan Ristić je rekao da je frapantan podatak da od 1945. godine do danas ni na jednom univerizetu u Srbiji nije odbranjen doktorat o Jasenovcu.

– Pre nije zbog ideologije, a danas – ko nam brani da to radimo – upitao je Ristić i dodao da je sjećanje na Jasenovac postojalo, ali je bilo potpno ideoligozovano, zbog očuvanja bratstva i jedinstva.

On je ukazao na „kulturu zaborava“ koja je vladala u kojoj ni zločinci ni žrtve nisu imali imena.

Odnos Srba prema stratištima, Ristić je opisao navodeći primjer nekadašnjeg nacističkog logora Staro sajmište u Beogradu gdje sada postoji teretana, eksluzivni restoran koji je smješten u nekadašnjoj u logorskoj mrtvačnici, a dječiji vrtić u logorskim prostorijama.

Istoričar Miloje Pršić je rekao da do polovine osamdesetih godina prošlog vijeka zločini genocida nad Srbima iz Drugog svjetskog rata, kao i ustaški logor Jasneovac, nisu bili u žiži interesovanja naučnih institucija kako je trebalo da bude.

– Danas nam niko ne brani da o našim žrtvama pričamo svetu, Nemcima, Italijanima… Moramo da izađemo u svetski i evropsku javnost sa ovom temom. Mi kao narod imamo nemaran odnos prema svojim žrtvama – rekao je Pršić, navodeći da Hrvati rade na svom nacionalnom predstavljanju širom svijeta.

On je rekao da Srbi nisu popisali svoje žrtve ni u Prvom, ni u Drugom svjetskom ratu, ni u ratovima devedesetih godina, te da dozvoljavaju da se na spomenicima ispisuju imena bez nacionalne pripadnosti, navodeći primjer spomenika Kazanima kod Sarajeva, u koju su bacani ubijeni sarajevski Srbi.