Sjećanje na stradale i prognane u „Oluji“; Da praštamo moramo, ali da zaboravimo nećemo

Na Trgu slobode u Novom Sadu održano je centralno obilježavanje 27 godina od velikog srpskog stradanja u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji „Oluja“.

Obilježavanje je počelo parastosom žrtvama koji je služio Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije.

I ove godine na zajedničkom obilježavanju Republika Srpska i Srbija sjećaju se najvećeg etničkog čišćenja u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Danu sjećanja na stradale i prognane u „Oluji“ prisustvovali su predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović, te predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te mnogobrojni zvaničnici iz Srbije i Srpske.

21.30 –  Vučić: „Oluja“ najveće etničko čišćenje poslije Drugog svjetskog rata

– Dva su razloga zbog kojih smo danas ovdje. Prvi je tuga zbog ubijene djece, žena, staraca, 250.000 prognanih. Drugi je da bi se ta svjedočenja čula. Godinama u Srbiji kao da nije bilo svjedoka i nikoga ko bi ispričao kako su obični ljudi, civili ubijani, kako su im kuće pljačkane i paljene. Kako su ih, dok su u traktorskim kolonama napuštali Hrvatsku, napuštali svoja ognjišta, pljuvali i udarali, kamenovali… Nikoga da kaže da su bombardovali te kolone, ubijajući djecu i starce, malenu braću i sestre. Time smo ih pravdali i ponavljali zločin, time smo ravnodušnost proglasili za vladajuću ideologiju – rekao je predsjednik Srbije.

Vučić je rekao da su Srbi oduvijek željeli da budu samo Srbi, jer nema razlika između srpskog naroda gdje god živio.

Predsjednik Srbije je rekao i da je srpskom narodu nametnut osećaj krivice zbog 18 godina zanemarivanja sjećanja na srpsko stradanje.

– Radili smo to gotovo čitavo punoljetstvo, 18 godina i nije nam bilo bolje od toga. Natovarili smo sopstvenom narodu vječni osjećaj krivice, oravdali smo svaki zločin.. Čak su nam i mijenjali ime, nazivali nas „hrvatskim Srbima“, „bosanskim Srbima“, „kosovskim Srbima“, a mi smo samo Srbi i razlike među nama nema. To što živimo u različitim državama, ne znači da pripadamo različitim narodima – naglasio je predsjednik Srbije.

On je istakao da napadi na Srbe ne prestaju, jer, prema onima koji napadaju, Srbi „moraju da plate na mostu i ćupriji“ i ništa što urade nikada nije dovoljno.

Vučić je rekao da je prethodnih nekoliko dana, zbog krize koju je Priština izazvala na Kosmetu, bilo izuzetno teško za Srbiju i Srbe, poručivši da će Srbija čuvati svoj narod i državu.

– Čuvaćemo Srbiju, a na njihovu histeriju laži i prijetnji odgovaraćemo pozivanjem na mir – rekao je predsjednik Srbije.

On je poručio da je politika Srbije mir i samo mir.

21.05 – Dodik: Samo okupljeni i jedinstveni možemo da očuvamo sjećanje i pamćenje

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je da „deveti put ovdje kažemo da nam se neće ponoviti, ali nam se ipak ponovilo“.

„Ponovilo se isto ono što je bilo u Drugom svjetskom ratu. Srbi su prognani. Tačno je, Oluja je pogrom, ona je zločin, ona je genocid, ona je etničko čišćenje, ona je kontinuitet onoga što smo mogli da gledamo iz Drugog svjetskog rata. Konačno rješenje za Srbe, kako to kaže Tuđman, da nestanu, da se nikad ne oporave, ali eto, nismo nestali. Srbi iz Krajine, polako ovdje u Srbiji i u Republici Srpskoj gdje ih ima 56.000, polako se oporavljamo, svjesni, uvjereni, da samo okupljeni i jedinstveni možemo da očuvamo i sjećanje i pamćenje, da samo na taj način možemo da živimo. Da se uzdignemo i da kažemo da smo jedinstven narod, da nismo ni bosanski ni hrvatski Srbi, nego da smo Srbi“, rekao je Dodik.

Poručio je da je njegova zemlja Srbija i da je njegova zemlja Republika Srpska. 



20.50 – Sanja Vulić iz izbegličke kolone: Tuga i bol za ognjištem i danas prisutni

Sanja Vulić, koja je sa dvanaest godina bila u izbjegličkoj koloni, obratila se okupljenima i rekla da su u ovom tužnom danu njena osećanja pomešana.

„Tuga i bol za ognjištem, rodnim krajem, rodom i dan danas su prisutni. Danas ovdje, međutim, osjećam i veliku čast i prije svega zahvalnost, prema gospodinu Vučiću, svim zvaničnicima i vama narode. Hvala vam svima što ste došli na ovo mjesto večeras, što ne dozvoljavate da egzodus i progon 1995. godine padne u zaborava“, rekla je Vulićeva.

20.34 – Okupljeni su minutom ćutanja odali poštu svim stradalima u operaciji „Oluja“.

20.32 – U prisustvu državnog vrha Srbije i rukovodstva Republike Srpske, intonirane su himne RS i Srbije – „Moja republika“ i „Bože pravde“.

20.25- Patrijarh Porfirije: Da praštamo moramo, ali da zaboravimo nećemo, ne smijemo i ne možemo

Patrijarh Porfirije pozdravio je sve koji su se sabrali na Trgu Slobode u Novom Sadu povodom obilježavanja Dana sjećanja na sve stradale i prognane u zločinačkoj hrvatskoj akciji „Oluja“, rekavši da svi koji su tu, dijele manje ili više sličnu, ili čak istu istoriju.

„I moja porodica se na sličan način obrela na ovoj bogatoj srpskoj pokrajini. I mnoge druge vladike i sveštenici imaju takvu ili sličnu, ličnu i porodičnu istoriju. Zbog toga se mi takom dobro suštinski razumijemo. Zbog toga se sjećamo i okupljamo sve godine, najprije da bi prizivajući ime Božje svi zajedno molili njega da u željnom naručju upokoji našu braću i sestre, rođake i sugrađane, sve, koji su nevine žrtve strašnih avgustovskih dana 1995. godine“, istakao je patrijarh Porfirije.

Patrijarh dodaje da ne zaboravljamo žrtve i razaranja u „kristalnoj noći“ u Zadru, kao i ostale užase.

„Sve su to kamičci u mozaiku naših stradanja i raspeća. Zajedno sa Siskom, Glinom, Jasenovcem, sa nama su danas i preživjeli svjedoci stradanja, koji čuvaju i nama prenose pamćenje. Njihovoj žrtvi i stradanju se klanjamo i pamtimo“, naveo je patrijarh srpski.

Patrijarh Porfirije je naglasio da praštamo moramo, ali da zaboravimo nećemo, ne smijemo i ne možemo.



U „Oluji“ je protjerano oko 250.000 Srba, a u evidenciji Dokumentaciono-informativnog centra „Veritas“ nalaze se imena 1.881 Srba, koji su poginuli ili nestali u ovoj hrvatskoj vojno-policijskoj akciji i poslije nje, od kojih su 1.223 ili 66 odsto bili civili.

Od tog broja, oko tri četvrtine bili su stariji od 60 godina, a među žrtvama se nalazi 555 žena ili 30 odsto, od kojih su oko četiri petine bile starije od 60 godina. To predstavlja jedan od „crnih“ rekorda građanskog rata devedesetih prošlog vijeka na prostorima prethodne Jugoslavije.

Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvijetljena sudbina 1.227 lica, dok se na evidenciji nestalih vodi još 654 lica /35 odsto/, od čega 494 civila /76 odsto/, među kojima je 251 žena /51 odsto/.



Oko 1.500 pripadnika SVK preživjelo je zarobljavanje, mnogima od njih je suđeno i osuđeni su na dugogodišnje kazne zatvora zbog krivičnih djela ratnog zločina.


Oko 3.200 starih i nemoćnih, koji nisu htjeli ili nisu mogli napustiti ognjišta, na silu su internirani u logore za civile.

Krajina je opustošena, opljačkana pa porušena i zapaljena. Nisu bili pošteđeni ni crkveni, kulturni, istorijski srpski, kao ni antifašistički spomenici.

Odluka o početku akcije „Oluja“ donesena je na Brionima 31. jula 1995. godine na prijedlog tadašnjeg komandanta sektora „Jug“ hrvatskog generala Ante Gotovine.

Na tom sastanku u Titovoj vili na Brionima predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman jasno je definisao cilj operacije, poručivši da treba nanijeti „takve udarce Srbima da praktično nestanu sa ovih prostora“.