Na suđenju za zločine u više krajiških opština, svjedok Tužilaštva BiH Jovanka Stojanović ispričala je kako su 1996. u selu Previja kod Ribnika pronađeni posmrtni ostaci njenog oca, koji nije želio napustiti to područje pola godine ranije, odnosno pronađeni su lobanja, kaput, šešir i štap.

Stojanovićeva je ispričala da je s drugima napustila Previju sredinom septembra 1995. kada su vidjeli da bježe stanovnici Vrbljana.

Ona je navela je da njen otac Obrad Đukić nije želio ići, jer je imao dosta stoke ao i zbog toga što je njen brat nedugo prije toga umro.

– Majka je išla s nama, a otac je ostao pošto smo mi imali dosta blaga – rekla je Stojanović, prenosi Birn.

Ona je relčada se u martu 1996. vratila u svoje selo i da je policija obavijestila da su pronađeni posmrtni ostataci.

Rekla je da je pronađena lobanja njenog oca, kao i garederoba u jarku pored jedne kuće.

– Kaput, šešir i štap, to je bilo od mog oca – navela je Stojanovićeva dodajući da je bilo dosta zapaljenih kuća kad se vratila.

Odbrane su interesovali na ranijim iskazima svjedoka u kojima je spominjala da je Hrvatska vojska granatirala određena područja i da im je rečeno da moraju ići zbog bezbjednosnih razloga.

Stojanovićeva se nije mogla sjetiti tih navoda, a rekla je da joj nije poznato da je Hrvatska vojska bila u njenom selu.

Za zločine počinjene na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata sudi se bivšem komandantu i pripadnicima Petog korpusa Armije BiH – Atifu Dudakoviću, Sanelu Šabiću, Ibrahimu Šiljediću, Safetu Salihagiću, Adisu Zjakiću, Redžepu Zlojiću, Samiru Solakoviću, Fatmiru Muratoviću, Muharemu Aleševiću, Huseinu Balagiću, Edinu Domazetu, Ejubu Koženjiću, Ibrahimu Nadareviću i Saidu Mujiću.

Svjedok Branko Grabež izjavio je da je živio u Ribniku do 14. septembra 1995. kada je počeo napad Hrvatske vojske i Petog korpusa.

On je rekao da je tada zbog ranjavanja bio u sanitetu i da su se povlačili prema Prijedoru.

Svjedok je naveo da su njegovi tetak i tetka, Branko i Jovanka Kovačević, koji su živjeli u selu Bravsko na području Petrovca, takođe htjeli da odu.

„To sam čuo od tetkovog komšije Drage. Rekao je da su ostalil, da su spremali konjska kola da krenu i da su krenuli“, naveo je Grabež.

Prema njegovim riječima, tetak i tetka pronađeni su 2002. a njihova je identifikovao njegov stric, od koga je čuo da su stradali od metka.

„Pronađeni su u Klenovcu, bili su bačeni u propust /kanal/“, rekao je Grabež, dodajući da su u Bravskom sve kuće bile spaljene.

Dudakovićevom braniocu Asimu Crnaliću, svjedok je rekao da je 14. septembra bio jak artiljerijski napad Hrvatske vojske na području Ključa i da misli da je zbog toga srpsko stanovništvo otišlo.

Na pitanja Nadarevićevog branioca Mirne Avdibegović svjedok je rekao da ne zna da je u avgustu bila opšta mobilizacija i da je njegov tetak bio u radničkom bataljonu.

On kaže da je tetak bio civil kad ih je posjetio mjesec prije toga.

Odbrana, Tužilaštvo i Vijeće tražili su od svjedoka da pojasni navode iz istrage da je ofanziva počela jakim artiljerijskim napadom Hrvastke vojske iz Like i Drvara po Bosanskom Petrovcu i okolini, a da je nakon toga uslijedila pješadija Petog korpusa.

Grabež je kazao da je on bio u sanitetu i da nema direktnih saznanja, ali da je od drugih, koji su bili u gradu, čuo da je granatirano sa položaja na kojima je bila Hrvatska vojska i da je stigla vojska iz Bihaća.

Suđenje će biti nastavljeno 15. januara.

Izvor: RTRS