U mjestu Bradina kod Konjica danas je obilježeno 29 godina od uništenja i spaljivanja ovog i okolnih sela, u kojima je na najbrutalniji način ubijeno 48 srpskih civila, veliki broj protjeran i odveden u logore, a Crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljena i srušena.
Konjički paroh Dejan Grčić izjavio je novinarima da ovo obilježavanje i sabiranje srpskog naroda pokazuje kolika je to bila žrtva i koliko je ljudi postradalo u Konjicu, a žila kucavica je Bradina, gdje ih je najviše i stradalo.

„Naša snaga je snaga u Gospodu, ne u broju. Iako je ovdje bilo mnogo srpskog stanovništva, sada je ostalo samo dvoje, naša snaga je u okupljanju, sabiramo se na svetu liturgiju i dok je tako biće i života ovdje“, istakao je Grčić.

On je apelovao na predstavnike srpske vlasti da pomognu koliko mogu da Srbi koji žive u Federaciji BiH /FBiH/ ne budu zaboravljeni, kao i oni koji su izbjegli sa ovog područja na teritoriju Republike Srpske.

„Ljudi bi se ovdje vratili kada bi bilo pomoći sa strane jer je sada sve porušeno i uništeno. Vraćali bi se ljudi koji su pred penziju, koji bi se rado vratili na svoja velika imanja kada bi im se pomoglo“, istakao je Grčić.

Nakon služenja liturgije u Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg i parastosa srpskim žrtvama, položeni su vijenci na spomen-obilježje ubijenima.

Boško Tomić, savjetnik predsjedavajućeg i srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, naglasio je da je ovo klasičan primjer čišćenja srpskog naroda sa ovog područja, koje su počinile bošnjačke jedinice.

„Danas smo se okupili da iskažemo poštovanje prema nevino stradalim žrtvama na ovom području, i civilima i vojnicima. Srbi su uz sva obećanja, vjerovali svojim komšijama, da ih niko neće dirati, a poznato je koliko ih je to povjerenje koštalo“, istakao je Tomić.

On je dodao da ga raduje činjenica što se svake godine ovdje okuplja veliki broj mladih, te da se zna da je na ovom području živio srpski narod.

Tomić je rekao da je davno podignuta optužnica protiv onih koji su počinili ovaj zločin, ali da u posljednjih tri godine niko nije saslušan, što dovoljno govori o efikasnosti pravosuđa BiH.

„Da se to desilo bilo gdje drugo, da su Srbi optuženi za počinjen zločin nad Bošnjacima, davno bi proces bio završen i bile izrečene žestoke kazne. Ovdje je pitanje kada će i da li će uopšte doći do kažnjavanja onih koji su to učinili i koji su naredili, ali mi ne smijemo da odustanemo. Moramo da tražimo od pravosuđa da ubrza rješavanje postupaka protiv onih koji su počinili zločin nad srpskim narodom“, rekao je Tomić.

Stjepan Macanović, savjetnik ministra rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, podsjetio je da su prije 29 godina udružene muslimansko-hrvatske snage počinile zločin nad srpskim stanovništvom u Bradini, kada je ubijeno 48 civila, a više od 200 ih je završilo u logorima gdje su bili izloženi različitim vrstama torture, mučenja i silovanja.

„Mi moramo da obilježavamo ove događaje ne samo zbog žrtava, nego i naših pokolenja, jer smo svjedoci prekrajanja istorije, gdje se samo srpska strana optužuje za zločin“, naveo je Macanović.

Preživjeli Srbi iz Bradine sa očajem se svake godine sjećaju da su se tih strašnih dana „saplitali o leševe najmilijih“, kao i da je komanda hrvatske i bošnjačke paravojske platila Rome koji su noge ubijenih vezali konopcima, a onda ih konjima vukli do bagerom iskopane jame ispred pravoslavne crkve u centru sela.

Za tri dana, od 25. do 27. maja 1992. godine, u tu jamu bačeno je 26 tijela.

Među 48 ubijenih Srba u Bradini najviše je članova iz porodice Kuljanin, a stradali su Vujičići, Mrkajići, Žuže, Kureši, Gligorevići, Koprivice, Draganići i Živaci.

Željko Gligorević jedan je od rijetkih koji je uspio da preživi napad na Bradinu, bježeći preko Bjelašnice prema srpskoj teritoriji. On je sa grupom Srba uspio poslije nekih pet-šest dana da pređe na srpsku teritoriju, ali su ostale brige i muke za onima koji su ostali jer nisu mogli da im pomognu.

„Narod je ostavljen na milost i nemilost tim zločincima. Tako nešto ne bih poželio nikada nikome, čak ni najgorem neprijatelju da se nađe u takvoj bezizlaznoj situaciji. To je bilo strašno, djeca i žene su vrištali, niko nije znao šta da radi, kako da se spasi i da preživi te strahote“, istakao je Gligorević, kojem su stradali najbliži članovi porodice.

Za stravični zločin nad srpskim civilnim stanovništvom u Bradini i na području Konjica se pred Sudom BiH sudi Esadu Ramiću, Omeru Boriću, Šefiku Nikšiću, Adnanu Alikadiću, Mitku Pirkiću, Redži Baliću, Hamedu Lukomirku, Safaudinu Ćosiću, Muhamedu Cakiću, Ismetu Hebiboviću, Enesu Jahiću, Senadinu Ćibi i Željku Šimunoviću.

Suđenje za zločine u Bradini protiv 13 ratnih, vojnih i policijskih zvaničnika iz Konjica, pripadnika HOS-a i Diverzantske jedinice „Akrepi“ takozvane Armije BiH, počelo je 8. maja 2019. godine.

Optuženim je stavljeno na teret da su ubijali, silovali, zatvarali konjičke Srbe i na kraju ih etnički počistili sa prostora na kojem su vijekovima živjeli.

Hram Svetog Vaznesenja Hristovog u Bradini kod Konjica sagrađen je 1938. godine trudom i prilozima mještana na čelu sa tadašnjim parohom Jovanom Slomovićem porijeklom iz Čajniča.

Hram je demoliran, zatim uništen za vrijeme građanskog rata u BiH, a zahvaljujući nekadašnjim žiteljima ovog mjesta koji sada žive u izbjeglištvu, djelimično je obnovljen.

Obilježavnju godišnjice, između ostalih, prisusutvovao je i zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević.