Obnova ustaškog groblja na Mirogoju

Odluka za nespokoj

U Zagrebu je 24. 11. 2021. godine, na sjednici Odbora za ratne veterane hrvatskog Sabora usvojen prijedlog nekoliko proustaških organizacija okupljenih u „Zajednicu žrtvoslovnih udruga“, koji predviđa uređenje vojnog groblja pripadnika oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske. Vojno groblje u kojem je sahranjeno oko 550 ustaša i domobrana tokom Drugog svjetskog rata, iz razumljivih razloga je 1945. godine bilo porušeno, a zatim i potpuno zapušteno.

Ova odluka je višeznačna, jer svjedoči o nekoliko društvenih i političkih procesa koji se u posljednjih nekoliko decenija odvijaju u Republici Hrvatskoj. Sama činjenica da se u obrazloženju Odluke oružane snage NDH izričito nazivaju „hrvatska vojska“ svjedoči o tome da se u Hrvatskoj ne vrše samo rehabilitacije pojedinih zločinaca iz perioda NDH, već i kompletna vojna struktura države koja je bila jedan od najvjernijih Hitlerovih satelita. Istovremeno, u istom obrazloženju, sa izraženim pijetetom, istaknuta je činjenica da se na pomenutom vojnom groblju nalazi i grobno mjesto Marka Došena, predsjednika državnog Sabora NDH. Da podsjetimo, Marko Došen (1859-1944) bio je hrvatski političar pravaške orjentacije i lični prijatelj Ante Starčevića.

Bio je član ustaškog pokreta od samog osnivanja. Jedan je od organizatora terorističke akcije, pretenciozno nazvane „Velebitski ustanak“, koja je početkom septembra 1932. godine izvedena napadom na žandarmerijsku stanicu u selu Brušani nedaleko od Gospića. Predsjednik državnog Sabora NDH bio je 1942. godine, a dvije godine kasnije, pred smrt dobio je i čin hrvatkog viteza. Činjenica da jedno radno tijelo Hrvatskog Sabora sa posebnim pijetetom ističe Marka Došena kao predsjednika Sabora ne govori samo o rehabilitaciji institucija civilne vlasti NDH, već i insistiranje na željenim kontinuitetima.

Poseban cinizam ove odluke vidljiv je u činjenici da se u neposrednoj blizini vojnog groblja nalazi grobnica najmanje 862 srpske djece, koja su preminula u zagrebačkim prihvatilištima nakon što su, tokom akcije Diane Budisavljević, izvučeni iz dječijih logora smrti.

Dakle, ova Odluka kao organski dio višedecenijskih procesa, pored toga što krši sam hrvatski Ustav, predstavlja i krajnje cinično potiranje civilizacijskih vrijednosti antifašizma. Njome je svakako najviše pogođena uspomena na žrtve genocidâ, koji su u NDH sprovedeni nad Srbima, Jevrejima i Romima, što stvara nespokoj u čitavom regionu. S druge strane, Hrvatska bi realizacijom ove Odluke 2023. godine mogla obilježiti predsjedavanje Međunarodnom alijanskom za sjećanje na holokaust (International Holocaust Remembrance Alliance – IHRA), zbog čega ni međunarodna javnost nema razloga za spokoj.

Autor: Dragoslav Ilić, Repulbički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica