Kako je donesena odluka o proboju „koridora života“: Naređenje poranilo, napad bio jedina odbrana

„Hoću koridor do Vidovdana, pa makar bio kozja staza. Neću da djeca umiru“! Tom naredbom, koju je tadašnji komandant Prvog krajiškog korpusa Vojske RS general Momir Talić izdao naređenje tadašnjem komandantu taktičke grupe jedan Novici Simiću, počela je istorijska operacija pod nazivom „Koridor 92“, od koje se navršavaju pune tri decenije.

Riječ je o najčistijoj vojnoj akciji u Odbrambeno-otadžbinskom ratu za koju su okidač bili prvi masovni zločini nad srpskim civilima u Posavini i smrt 12 beba u banjalučkom porodilištu, zbog nedostatka kiseonika. Tada se znalo da se mora, kako su u svojim ispovijestima isticali generali koji su njome rukovodili, krenuti u proboj puta ka Srbiji, u koji se i krenulo i to ranije nego što je prvobitno planirano.

Organizovano od početka marta 1992. godine hrvatske paravojne jedinice su prelazile most na Savi i polako zauzimale tadašnji Bosanski Brod, a prilikom osvajanja grada snage HVO-a su napale selo Sijekovac i počinile masovni zločin nad srpskim civilima. Modriča, Derventa i okolna sela došli su pod vojnu upravu od strane HV i HVO i time se spojili sa snagama u Gradačcu, presjekli sve putne pravce koji iz Krajine vode prema Šamcu, Brčkom, Bijeljini, Srbiji i ostatku svijeta.

– Proljeće 1992. godine došlo je neosjetno, kao da se prikradalo. Zima je bila blaga, prava sirotinjska, kako bi narod rekao. Snijega je bilo malo, a ni hladnoće nisu bile velike. Jedinice Petog korpusa nalazile su se u Slavoniji još od avgusta prethodne godine. Borbenih dejstava gotovo nije ni bilo, sem poneke provokacije sa hrvatske strane. Primirje, koje je sklopljeno za Novu godinu, poštovalo se – te riječi u uvodu svoje knjige o koridoru iskoristio je upravo general Simić, koji je priznao da se dugo mislio da li da krene sa pisanjem, ali je osjetio obavezu „prema poginulim saborcima da se ti junački dani najhumanije operacije ne zaborave“.

U BiH je došlo do totalne podjele na nacionalnoj osnovi. Organizovane su, naveo je, seoske straže i teritorija se počela dijeliti prema većinskom etničkom stanovništvu. Tamo gdje to nije bio slučaj, otpočele su borbe za preuzimanje vlasti. Derventa i Modriča pale su pod kontrolu hrvatskih jedinica. Time je preko noći zapadni dio BiH ostao odsječen od ostalih srpskih prostora u istočnoj Bosni, Podrinju i Hercegovini. Rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN-a zabranjen je vazdušni saobraćaj sa aerodroma u BiH, pa je time Bosanska Krajina u potpunosti ostala u okruženju. Počele su nestašice lijekova i robe široke potrošnje. Zalihe naftnih derivata bile su pri kraju.

– Nije bilo puno mogućnosti. Ili se prepustiti na milost i nemilost neprijatelju ili krenuti u borbu za put života. To je bio okidač za početak operacije „Koridor“ i pravljenje puta života ili bitke za život – izjavio je svojevremeno general Momir Talić, koji je u intervjuu neposredno nakon završetka akcije naveo da je za njega bila nastavak kosovske bitke.

Načelnik Štaba Prvog krajiškog korpusa pukovnik Boško Kelečević je, sagledavši cijelu situaciju na frontu, predložio da se operativna zona korpusa proširi na Derventu, Brod, Odžak, Teslić, Doboj, Modriču, ali i Ozren i Trebavu. U selu Stanovi kod Doboja, general je 17. juna 1992. održao sastanak sa komadantima. Poslije opširne procjene neprijatelja i stanja na teritoriji, dao je i zvaničan naziv operaciji „Koridor – 92“.

– Talić je odlučio i rekao: „Glavni udar hoću preko Trebave, najkraćim putem. Djeca nam umiru. Hoću koridor do Vidovdana, pa makar bila i kozja staza. Odluka sutra u isto vrijeme – ovjekovječeno je u knjizi „Republika Srpska u odbrambeno-otadžbinskom ratu“, koju je objavio Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih.

Tačan datum nije, kako piše, javno saopštavan vojnicima, ali naslućivalo se da će to biti 26. jun. Sve srpske snage spremno su čekale naređenje. Po Talićevoj odluci, operacija je otpočela dva dana ranije jer su imali informacije da će neprijatelj jačati. Proboj je počeo u sedam časova ujutru.

Uspjeh

Operacijom koja će ostati zapisana u vojnim analima, odnosno probojem koridora okončana je 42 dana duga kopneno-vazdušna blokada zapadnog dijela Srpske i Republike Srpske Krajine. Tom akcijom oslobođeni su Modriča, Odžak, Derventa i Brod, a kompletna vojna operacija proboja završena je 6. oktobra iste godine.